Kibernetička sigurnost u svijetu kriptovaluta

Zamislimo da nam stigne poruka od tvrtke kod koje kupujemo kriptovalute. Upozorava na sumnjivu prijavu i poziva nas da odmah zaštitimo račun. Otvorimo poveznicu, unesemo podatke za prijavu i kod za provjeru. Sve djeluje kao uobičajena sigurnosna provjera. No poruku nije poslala naša mjenjačnica. Poveznica je vodila na lažnu web-stranicu i napadač je upravo došao do naših podataka.

U drugoj situaciji kriptovalute držimo u vlastitom hardverskom novčaniku. Ključevi su zaštićeni u uređaju, a frazu za oporavak nismo nikome otkrili. Ipak možemo izgubiti dio sredstava ako pri korištenju blockchain aplikacije sami odobrimo zlonamjernu operaciju. Napadač naime ne mora doći do našeg ključa. Dovoljno je da nas uvjeri da zlonamjernu operaciju potpišemo sami.

Kibernetička sigurnost u svijetu kriptovaluta stoga obuhvaća više od samog odabira novčanika. Moramo razumjeti kako zaštititi pristup računu, što omogućuje raspolaganje našom imovinom i kakve posljedice može imati potvrda određene operacije. Upravo razumijevanje tih razlika pomoći će nam prepoznati situacije u kojima naizgled uobičajen korak može imati ozbiljne financijske posljedice.

Sigurnost blockchaina i sigurnost naših sredstava

Kada se pojavi vijest o ukradenim kriptovalutama, lako nastaje dojam da je netko probio cijeli blockchain. U stvarnosti se, međutim, može raditi o nekoliko različitih događaja. Napadnuti račun kod pružatelja usluge, otkriveni privatni ključ ili pogreška u aplikaciji nisu isto što i zakazivanje pravila same mreže. Za korisnika sve te situacije mogu završiti gubitkom novca, ali zahtijevaju različitu prevenciju i reakciju.

Sigurnost je stoga korisno promatrati u nekoliko slojeva. Jedan čini blockchain mreža i njezina pravila. Druge predstavljaju aplikacije, pametni ugovori i tvrtke putem kojih radimo s kriptovalutama. Jednako su važni naš sandučić e-pošte, telefon, računalo, podaci za prijavu i način odobravanja operacija. Dobra zaštita jednog sloja naime ne zamjenjuje zaštitu ostalih.

Važno je i tko upravlja ključevima. Pri pohrani kod pružatelja usluge štitimo pristup svojem računu i istodobno se oslanjamo na sigurnost i funkcioniranje dotične tvrtke. Kod vlastitog novčanika preuzimamo odgovornost za upravljanje ključevima i sigurnosnim kopijama. Podjela na hardverske i softverske novčanike pritom je nešto drugo od razlikovanja prema tome upravljamo li ključevima sami ili ih povjeravamo pružatelju usluge. I softverski novčanik može omogućavati samostalnu pohranu.

Odabir načina pohrane stoga bi trebao odgovarati onome što razumijemo i čime možemo dugoročno upravljati. Složenija postavka ne mora biti sigurnija za određenu osobu ako ona kasnije ne uspije vratiti pristup ili prepoznati eventualnu pogrešku.

Kada napad izgleda kao pomoć

Phishing je prijevara u kojoj se napadač predstavlja kao pouzdana osoba ili usluga kako bi došao do osjetljivih podataka ili naveo čovjeka na opasnu radnju. U svijetu kriptovaluta to može biti lažna e-poruka mjenjačnice, oponašana aplikacija ili poruka navodne podrške novčanika. Prevarant se može javiti i telefonom ili privatnom porukom na društvenoj mreži.

Zamislimo obavijest da u roku od trideset minuta moramo prebaciti sredstva u „sigurni novčanik“. Uputu mogu pratiti naše ime, poznati logotip i uvjerljivo objašnjenje. Presudno je, međutim, tko kontrolira odredišnu adresu i jesmo li zahtjev provjerili neovisno o primljenoj poruci. Ako nam je mjesto za pohranu imovine odredio prevarant, možemo mu svoja sredstva sami poslati.

Slično funkcionira zahtjev za „provjeru“ fraze za oporavak. Trezor, primjerice, izričito upozorava da je njegovoj podršci ona ne treba i da je korisnik ne smije nikome otkriti. Profesionalan izgled poruke pritom nije dokaz njezina stvarnog podrijetla. Umjetna inteligencija danas omogućuje stvaranje uvjerljivih tekstova i oponašanje glasa ili slike. Jezične pogreške stoga mogu biti znak upozorenja, ali njihova odsutnost ne potvrđuje vjerodostojnost poruke.

Praktična obrana je prekinuti put koji nam je napadač pripremio. Umjesto da kliknemo na poveznicu u poruci, otvorimo poznatu aplikaciju ili provjerenu adresu usluge i eventualni problem provjerimo izravno ondje. Korisničku podršku kontaktiramo putem njezinih službenih kanala. Ni HTTPS ni simbol sigurne veze ne potvrđuju pouzdanost operatera. Šifriranu vezu naime može koristiti i lažna web-stranica.

Sandučić e-pošte dio je zaštite računa

Pri zaštiti investicijske aplikacije lako previdimo sandučić e-pošte putem kojeg vraćamo pristup. Ako ga netko preuzme, može primati sigurnosne obavijesti ili pokrenuti ponovno postavljanje lozinke kod povezanih usluga. Mogućnosti napadača ovise o konkretnoj zaštiti, no zaštita sandučića e-pošte važan je dio cijelog sustava.

Za svaki važan račun ima smisla koristiti dugu i jedinstvenu lozinku. Ponovna upotreba iste lozinke povezuje sigurnost različitih usluga. Curenje podataka kod jedne od njih tako može ugroziti i ostale. Upravitelj lozinki pomaže stvarati i čuvati različite pristupne podatke, a da ih ne moramo sve pamtiti. No i sam upravitelj lozinki treba snažnu zaštitu i promišljen način vraćanja pristupa.

Sljedeći sloj zaštite je višefaktorska autentifikacija, koja osim lozinke koristi i drugi način dokazivanja identiteta. Jednokratni kod iz aplikacije za autentifikaciju u pravilu nudi bolju zaštitu od SMS-a, ali i njega možemo unijeti na lažnoj stranici. Ondje gdje usluga podržava ispravno implementirane pristupne ključeve (passkeys) ili sigurnosne ključeve standarda FIDO, moguće je dobiti zaštitu otporniju na phishing. Nijedna od tih metoda, međutim, ne uklanja sve rizike povezane s računom.

Dio zaštite mora biti i mogućnost sigurnog vraćanja pristupa. Gubitak telefona ili sigurnosnog ključa ne bi nas smio iznenaditi tek u trenutku kada se zaista dogodi. Rezervne kodove čuvamo prema uputama usluge na zaštićenom mjestu. Kod za provjeru unosimo samo pri operaciji koju smo sami pokrenuli u provjerenoj usluzi. Nikada ga ne otkrivamo osobi koja nas je neočekivano nazvala.

Fraza za oporavak ima drugačiju ulogu od lozinke

Lozinka za aplikaciju, PIN hardverskog novčanika i fraza za oporavak nisu međusobno zamjenjivi podaci. Lozinka ili PIN mogu štititi korištenje određene aplikacije ili uređaja. Privatni ključ omogućuje stvaranje digitalnih potpisa potrebnih za raspolaganje imovinom. Kod uobičajenih novčanika temeljenih na seedu fraza za oporavak služi kao sigurnosna kopija iz koje se odgovarajući ključevi mogu ponovno izvesti.

To objašnjava zašto je otkrivanje fraze za oporavak tako ozbiljno. Napadač koji dođe do potrebne sigurnosne kopije može novčanik oporaviti na drugom uređaju. Pritom ne mora znati PIN izvornog uređaja. Kod nekih postavki za oporavak je potreban još jedan podatak, primjerice passphrase, ili više dijelova sigurnosne kopije. Točna pravila ovise o korištenom rješenju i treba ih razumjeti prije pohrane većeg iznosa sredstava.

Kod standardne samostalne pohrane razuman je temelj čuvati sigurnosnu kopiju izvan uobičajenog digitalnog okruženja. Fotografija u telefonu, nešifrirani dokument ili bilješka sinkronizirana u oblak predstavljaju dodatne mogućnosti njezine krađe. Istodobno sigurnosna kopija mora ostati čitljiva i zaštićena od gubitka ili oštećenja. Sigurnost ovdje ne znači samo spriječiti neovlašteni pristup, već i očuvati mogućnost oporavka novčanika.

Upravljanje sigurnosnim kopijama stoga je važno i s gledišta nasljeđivanja. Sigurnosna kopija pohranjena tako da je nitko neovlašten ne pronađe neće nam pomoći ako je nakon gubitka uređaja ne pronađemo ni mi. Unaprijed promišljene upute mogu povezati zaštitu imovine za života s mogućnošću njezina zakonitog prijenosa. Samu frazu za oporavak zbog toga ipak ne moramo slati obitelji e-poštom.

Što može hardverski novčanik

Hardverski novčanik, primjerice češki Trezor, odvaja rad s privatnim ključevima od uobičajenog telefona ili računala. Kod ispravno korištenog uređaja potpisivanje se odvija unutar novčanika i ključevi se ne šalju u povezanu aplikaciju. Time se smanjuje rizik njihove krađe putem zlonamjernog softvera na računalu. Sama imovina pritom ostaje evidentirana na blockchainu. Uređaj štiti sredstva potrebna za upravljanje njome.

Ta zaštita, međutim, ne znači da će svaka potvrđena operacija biti u našem interesu. Ako sami odobrimo prijenos napadaču ili opasno ovlaštenje, potpis može biti tehnički ispravan, a ipak imati štetne posljedice. Stoga je važno provjeravati podatke na pouzdanom zaslonu uređaja i razumjeti što potvrđujemo. Kod složenijih operacija osim toga razlikuje se koliko ih razumljivo određeni novčanik može prikazati.

Hardverski novčanik tako možemo zamisliti kao alat koji štiti postupak potpisivanja. Odluka o tome što ćemo potpisati, međutim, ostaje na nama. Ako sučelje prikazuje samo nerazumljive podatke ili zahtjev ne odgovara namjeravanoj radnji, siguran je postupak zaustaviti operaciju i provjeriti njezino značenje. Ni skupi uređaj ne može zamijeniti tu provjeru. Neće nas zaštititi ni u slučaju da sami unesemo frazu za oporavak na lažnu web-stranicu.

Digitalni potpis može značiti i ovlaštenje

Pri korištenju blockchain aplikacija ne moramo potvrđivati samo trenutačni prijenos. Neki tokeni zahtijevaju da pametnom ugovoru najprije dopustimo raspolaganje određenom količinom naših tokena. Takvo ovlaštenje, označeno kao approval, može biti uobičajen dio decentralizirane razmjene. Važno je, međutim, kome ga dajemo i kakav ima opseg.

Razmotrimo modelnu situaciju u kojoj želimo zamijeniti tokene u vrijednosti od pedeset eura, ali aplikacija traži mogućnost raspolaganja znatno većom količinom. Razlika između namjeravane transakcije i opsega traženog ovlaštenja razlog je za provjeru. Ako zlonamjernom ugovoru damo neograničeno ovlaštenje, možemo ugroziti i druge tokene na koje se suglasnost odnosi. To, međutim, ne znači automatski pristup svoj imovini na svim blockchainima.

Također treba razlikovati povezivanje novčanika, potpisivanje poruke i odobravanje određenog ovlaštenja. Samo uobičajeno povezivanje novčanika s web-stranicom u pravilu ne znači da stranica dobiva pravo raspolagati našim sredstvima. Naknadni potpis, međutim, može imati drugačiji učinak, i to čak i kada za operaciju upravo ne plaćamo mrežnu naknadu. Zatvaranje stranice osim toga ne mora poništiti ranije dano ovlaštenje za raspolaganje tokenima. Odspajanje aplikacije i opoziv suglasnosti dvije su različite radnje.

Iz toga proizlazi korisna navika: prije svake potvrde provjeravamo odgovara li tražena operacija onome što smo zaista htjeli učiniti. Ako ne razumijemo primatelja, ugovor, iznos ili opseg suglasnosti, operaciju ne potvrđujemo. Starija ovlaštenja kod podržanih mreža mogu se provjeravati i opozivati putem provjerenih alata. No i njihovu adresu moramo provjeriti. Navodna usluga za „čišćenje novčanika“ naime može biti još jedna prevarantska zamka.

Pri prijenosu odlučuju adresa i mreža

Adrese kriptovaluta su duge, pa ih pri uobičajenom korištenju često kopiramo. Upravo na tu naviku cilja napad poznat kao address poisoning. Prevarant u povijest transakcija ubaci adresu sličnu onoj koju smo već koristili i računa na to da ćemo je sljedeći put kopirati. Početak i kraj adrese mogu izgledati poznato, dok je njezin srednji dio drugačiji i adresa zapravo pripada nekom drugom. Sama takva dolazna transakcija pritom ne znači da je došlo do curenja naših ključeva.

Adresu stoga dobivamo iz provjerenog izvora primatelja i prije potvrde je provjeravamo cijelu. Povijest transakcija ne bi trebala služiti kao automatski pouzdan adresar. Kod novog primatelja može pomoći probni prijenos malog iznosa i naknadna provjera njegova primitka. Pritom, međutim, treba uzeti u obzir transakcijsku naknadu i eventualni minimalni iznos potreban za knjiženje uplate. Ni uspješan test ne zamjenjuje provjeru podataka pri sljedećem većem prijenosu.

Osim adrese moraju odgovarati i imovina i blockchain mreža. Neki tokeni postoje na više mreža, a usluga primatelja ne mora podržavati sve. Adresa koja izgleda isto stoga sama po sebi ne jamči ispravnu isporuku sredstava. Prije slanja uvijek pročitamo aktualne upute primatelja, uključujući eventualni dodatni identifikator, primjerice memo ili tag. Pogrešan prijenos možda neće biti moguće ispraviti, a eventualni povrat sredstava može podlijegati dodatnim uvjetima.

Značajan dio zaštite tako čini nekoliko trenutaka posvećenih provjeri prije potvrde transakcije. Kod uobičajenog plaćanja navikli smo provjeravati broj računa i iznos. Kod kriptovaluta tome dodajemo mrežu, vrstu imovine i eventualne dodatne zahtjeve.

Sigurnost zahtijeva i zaštitu uređaja i ispravne navike

Računalo, telefon i internetski preglednik predstavljaju okruženje u kojem radimo s računima i novčanicima. Redovita ažuriranja ispravljaju poznate sigurnosne ranjivosti i stoga bi trebala biti uobičajen dio njihova održavanja. Jednako je važno izbjegavati instalaciju nepoznatih programa i nepotrebnih proširenja preglednika. Aplikaciju novčanika tražimo putem provjerene web-stranice njezina razvojnog programera i provjeravamo njezina stvarnog izdavača.

Izrazit znak upozorenja je neželjena ponuda pomoći koja zahtijeva daljinski pristup uređaju. Osoba koja se predstavlja kao investicijski savjetnik može tijekom navodnog „postavljanja investicije“ pratiti naš zaslon, navesti nas na potvrđivanje plaćanja ili doći do drugih osjetljivih podataka. Češka policija više puta upozorava na taj postupak kod prijevara s kriptovalutama.

Pri aktivnijem korištenju kriptovaluta moguće je i odvojiti dugoročno držanu imovinu od sredstava namijenjenih isprobavanju pojedinih aplikacija. Svrha je ograničiti vrijednost imovine izložene određenoj pogrešci. Ta podjela, međutim, mora odgovarati stvarnom načinu upravljanja ključevima. Dodatni račun stvoren iz iste otkrivene fraze za oporavak ne rješava njezinu kompromitaciju. Isto tako, nekoliko novčanika na napadnutom računalu ne mora predstavljati neovisnu zaštitu.

Kada prinos postoji samo na zaslonu

Dio prijevara s kriptovalutama prolazi bez krađe lozinke i napada na novčanik. Počinitelj uvjeri osobu da sama šalje novac na navodnu investicijsku platformu. Žrtva zatim u aplikaciji prati rastući saldo, koji, međutim, ne mora odgovarati nikakvoj stvarnoj imovini. Kada želi podići novac, stiže zahtjev za dodatnu uplatu za deblokadu računa, provjeru identiteta ili navodni porez.

Zamislimo da smo uložili trideset tisuća kruna i nakon nekoliko tjedana na računu vidimo vrijednost od šezdeset tisuća. Sam broj na zaslonu, međutim, ne objašnjava tko drži imovinu niti može li se ona zaista podići. Čak i početna isplata malog iznosa može biti dio izgradnje povjerenja. Dodatna uplata tako može samo produbiti gubitak, umjesto da omogući ostvarivanje obećanog prinosa.

Pri procjeni usluge stoga moramo znati njezina stvarnog operatera, uvjete i način postupanja sa sredstvima. Obećanje zajamčenog visokog prinosa, pritisak na brzu odluku ili uputa da ulaganje skrivamo od okoline razlog su za oprez i temeljitu provjeru ponude. Ni sigurno upravljanje novčanikom nas naime samo po sebi ne štiti od slanja novca u prevarantski projekt.

Kako reagirati pri sumnji na napad

Prva reakcija ovisi o tome što se zaista dogodilo. Prestanemo slijediti upute sumnjive osobe i daljnje korake provodimo isključivo putem provjerenih kanala. Ako sumnjamo da je računalo napadnuto, račune štitimo s drugog, pouzdanog uređaja. Kod ugroženog računa mijenjamo pristupne podatke, provjeravamo aktivne prijave i dostupne sigurnosne postavke. Bez odgode kontaktiramo i pružatelja usluge te ga zamolimo za pomoć u ograničavanju neovlaštenog pristupa. Ako se prijevara odnosi i na bankovno plaćanje ili platnu karticu, obraćamo se i banci.

Kod vlastitog novčanika važno je razlikovati zlonamjerno ovlaštenje od curenja ključeva. Sumnjivu suglasnost možda će biti potrebno opozvati na odgovarajućoj mreži. Ako je, međutim, netko došao do fraze za oporavak ili privatnog ključa, ni opoziv suglasnosti ni promjena lozinke aplikacije neće ukloniti njegov pristup. U tom slučaju treba prestati koristiti ugroženi novčanik i eventualna preostala sredstva sigurno prebaciti u novi, neovisno stvoreni novčanik.

Novi novčanik u takvoj situaciji znači zaista nove ključeve i zaštićenu sigurnosnu kopiju izrađenu u pouzdanom okruženju. Samo dodavanje još jednog računa pod istim seedom nije dovoljno. Konkretan postupak, međutim, ovisi o mreži i načinu napada. Ako dolazna sredstva odmah nestaju, iza toga može stajati automatizirani program napadača. Daljnje slanje kriptovalute za transakcijske naknade tada može dovesti samo do novih gubitaka. Takvu situaciju stoga rješavamo prema provjerenim uputama podrške dotičnog novčanika.

Istodobno je važno sačuvati dokaze. Korisni su adrese, identifikatori transakcija, iznosi, vremena, web-adrese i sva komunikacija. Incident prijavimo dotičnoj usluzi, a pri sumnji na kazneno djelo i češkoj policiji. Javno vidljivo kretanje sredstava na blockchainu može pomoći istrazi, ali samo po sebi ne jamči njihov povrat. Poseban oprez potreban je i prema osobama koje se naknadno jave s obećanjem „spašavanja kriptovaluta“ uz plaćanje unaprijed. Na takve nadovezujuće prijevare upozorava i FBI.

Sigurnost kao dio svakodnevnog korištenja

Prije potvrde svake operacije isplati se postaviti si nekoliko jednostavnih pitanja:

• – Jesmo li ovu operaciju pokrenuli sami i nalazimo li se u provjerenoj aplikaciji ili na ispravnoj web-stranici?
• – Razumijemo li što se treba dogoditi s našim sredstvima?
• – Odgovaraju li primatelj, cijela adresa, imovina, mreža i iznos našoj namjeri?
• – Dajemo li samo ovlaštenje koje je namjeravanoj operaciji potrebno?
• – Ostaju li naši ključevi, fraza za oporavak i kodovi za provjeru zaštićeni?
• – Imamo li siguran i razumljiv način vraćanja pristupa?

Zaključak

Kriptovalute mogu čovjeku dati veću kontrolu nad digitalnom imovinom. S tom mogućnošću, međutim, povezana je i odgovornost za način na koji štiti pristup svojim sredstvima i provjerava pojedine operacije. Sigurnost blockchaina ni kvalitetan hardverski novčanik sami po sebi neće riješiti otkrivenu frazu za oporavak, napadnuti račun ili zlonamjerno ovlaštenje koje sami odobrimo.

Učinkovita zaštita stoga počiva na kombinaciji prikladnih alata i svakodnevnih navika. Jedinstvene lozinke, višefaktorska autentifikacija, sigurno pohranjene sigurnosne kopije i dosljedna provjera transakcija pomažu ograničiti različite vrste rizika. Jednako je važno, međutim, znati zastati ako nam neki zahtjev nema smisla i provjeriti ga neovisno o osobi ili poruci koja nas je do njega dovela.

Zaštita mora funkcionirati i pri gubitku telefona, zamjeni uređaja ili vraćanju pristupa. Najbolje rješenje za određenog korisnika stoga je ono koje razumije i može ga dugoročno koristiti. Posvetiti vrijeme njegovu ispravnom postavljanju jednako je važno kao i odlučivanje o samoj kupnji kriptovaluta.

Ovaj tekst služi isključivo u informativne i edukativne svrhe i ne predstavlja investicijsko savjetovanje. Kriptoimovina je volatilna i moguće je izgubiti cijeli uloženi iznos.