Pametni ugovori: kada pravila izvršava kod

Blockchain ne mora služiti samo za prijenos kriptovaluta. Može također pohranjivati i izvršavati unaprijed programirana pravila. Upravo na tom principu funkcioniraju pametni ugovori – programi pohranjeni na blockchainu koji nakon ispunjenja definiranih uvjeta automatski izvrše određenu radnju. Mogu, primjerice, prenijeti token, zamijeniti digitalnu imovinu, upravljati kolateralom kod zajma ili izdati NFT.

Što je pametni ugovor

Naziv može biti pomalo zbunjujuć. Pametni ugovor nije nužno ugovor u pravnom smislu i nije „pametan" na način na koji je to umjetna inteligencija. Riječ je jednostavno o programu koji sadrži unaprijed određena pravila i prema njima izvršava određene operacije.

Njegov princip može se sažeti jednostavno: ako nastupi uvjet A, izvrši radnju B. Pametni ugovor se dakle ne odlučuje i ne pokušava razumjeti namjeru korisnika. Samo izvršava ono što je programirano.

Pametni ugovor kao prodajni automat

Dobra analogija je prodajni automat. Ubacimo ispravan iznos, odaberemo proizvod i automat ga izda. Ako uvjete ne ispunimo, ništa se ne dogodi.

Pametni ugovor funkcionira slično. Umjesto fizičkog automata riječ je o programu na blockchainu, a rezultat može biti, primjerice, prijenos kriptovalute, izdavanje tokena ili izvršenje financijske operacije.

Pametni ugovor se ne odlučuje. Izvršava.

Zašto su nastali pametni ugovori

Kod trgovine između dvoje ljudi koji se ne poznaju nastaje problem povjerenja: tko treba prvi ispuniti svoj dio dogovora?

U tradicionalnom sustavu tu ulogu često rješavaju banke, burze, depozitari ili platne institucije. Pametni ugovor omogućuje da se dio te uloge prenese na program.

Primjerice, kod zamjene digitalne imovine kupac može uložiti sredstva u pametni ugovor, a prodavatelj traženu imovinu. Ako su ispunjena oba uvjeta, ugovor automatski podmiruje oba dijela transakcije.

Ethereum i programabilan blockchain

Bitcoin podržava određenu programabilnu logiku, no njegova glavna funkcija ostaje prijenos i pohrana digitalne vrijednosti. Ethereum je tu ideju proširio i omogućio pokretanje općenitijih programa na blockchainu.

Upravo je zahvaljujući tome nastao velik dio današnjeg svijeta decentraliziranih aplikacija. Pametni ugovori danas stoje, primjerice, iza decentraliziranih burzi, DeFi-ja, stablecoinova, NFT-ova ili tokeniziranih imovina.

Korištenje pametnih ugovora nešto košta

Svaka operacija na blockchainu zahtijeva računalne resurse. Na Ethereumu se trošak tog rada naziva gas.

Što je operacija koju pametni ugovor provodi složenija, to naknada može biti viša. I zato nastaju Layer 2 mreže koje omogućuju obradu niza transakcija učinkovitije i jeftinije.

Što je zahvaljujući pametnim ugovorima nastalo

Pametni ugovori temelj su čitavog niza blockchain aplikacija. Kod decentraliziranih burzi mogu upravljati zamjenom tokena i radom s likvidnošću. U DeFi-ju se koriste, primjerice, kod zajmova, kolaterala ili isplate nagrada.

Kod stablecoinova mogu upravljati izdavanjem, prijenosima ili upravljanjem kolateralom. Kod NFT-ova određuju, primjerice, vlasništvo i pravila prijenosa. Značajnu ulogu imaju i kod tokenizacije imovine, gdje blockchain token pod određenim uvjetima može predstavljati određeno ekonomsko pravo ili udio u drugoj imovini.

Pametni ugovori kao digitalni LEGO

Pojedini pametni ugovori mogu međusobno surađivati. Taj princip naziva se composability odnosno kompozabilnost.

Možemo ih zamisliti kao digitalni LEGO. Jedan ugovor može upravljati stablecoinom, drugi decentraliziranom burzom, a treći zajmovima ili cjenovnim podacima. Programer tada može već postojeće ugovore iskoristiti kao gradivne elemente nove aplikacije.

Prednost povezanosti istovremeno je i rizik. Ako jedna aplikacija ovisi o nekoliko drugih ugovora, problem u jednome od njih može se prenijeti i dalje.

Pametni ugovor ne vidi u stvarni svijet

Pametni ugovor dobro radi s informacijama pohranjenima na blockchainu. Sam pak ne zna, primjerice, trenutnu cijenu zlata, tečaj EUR/USD, rezultat sportske utakmice ili je li pošiljka dostavljena.

Ako su mu potrebne informacije iz vanjskog svijeta, koristi takozvane oracle. Oni služe kao most između blockchaina i vanjskih podataka.

Time nastaje dodatni rizik. Ako oracle pruži pogrešan podatak, pametni ugovor može ispravno izvršiti pogrešnu radnju. Sigurnost sustava stoga ne ovisi samo o njegovom kodu, nego i o kvaliteti podataka koje koristi.

Kod će učiniti točno ono što je napisano

Predvidljivost spada među glavne prednosti pametnih ugovora, ali istovremeno i među njihove slabosti. Program ne zna što je programer namjeravao. Izvršava samo ono što je stvarno programirano.

Poznat primjer je projekt The DAO iz 2016. godine, kada je greška u pametnom ugovoru iskorištena za odljev otprilike 3,6 milijuna ETH. Taj slučaj pokazao je da blockchain može ispravno izvršavati pravila, ali ako je greška već u samom programu, decentralizacija je automatski ne ispravlja.

Decentraliziran blockchain ne znači automatski decentraliziranu aplikaciju

Pametni ugovor može se izvršavati na decentraliziranom blockchainu, ali aplikacija oko njega i dalje može sadržavati centralizirane elemente. Neki ugovori mogu se ažurirati, obustaviti ili njima upravljati putem administratorskih ključeva ili multisiga.

Zato nije dovoljno znati da usluga koristi blockchain. Važnije je saznati tko može mijenjati njena pravila i koji dijelovi sustava i dalje zahtijevaju povjerenje u konkretne osobe ili infrastrukturu.

Prednosti i rizici pametnih ugovora

Među glavne prednosti spadaju automatizacija, transparentnost, programabilnost, kompozabilnost i globalna dostupnost. Pametni ugovori omogućuju stvaranje aplikacija čija se pravila mogu izvršavati automatski bez ručne intervencije.

S druge strane postoje rizici grešaka u kodu, netočnih podataka od oraclea, administratorskih ovlasti, ovisnosti o drugim ugovorima ili samoj blockchain mreži. Rizik može predstavljati i ponašanje korisnika, primjerice potvrda štetne transakcije ili korištenje prijevarne aplikacije.

Što provjeriti prije korištenja

Prosječan korisnik ne mora znati čitati programski kod. Trebao bi se ipak zanimati za to tko je aplikaciju izradio, koliko dugo funkcionira, jesu li njeni ugovori revidirani (audit), mogu li se ažurirati i tko ima administratorsku kontrolu nad sustavom.

Što je aplikacija složenija, to je važnije razumjeti da njena sigurnost ne ovisi samo o jednom pametnom ugovoru, nego o cijeloj arhitekturi oko njega.

Zaključak

Pametni ugovor u svojoj je osnovi jednostavan koncept: program na blockchainu dobije određeni ulaz, provjeri unaprijed određena pravila i izvrši konkretnu radnju. Zahvaljujući tome blockchain se proširio od jednostavnog prijenosa kriptovaluta do financijskih aplikacija, digitalne imovine i automatiziranih procesa.

Pametni ugovori ipak ne uklanjaju povjerenje ni rizik u potpunosti. Povjerenje se samo premješta – od posrednika prema kodu, podacima i ljudima koji mogu upravljati sustavom ili ga mijenjati.

Nije dakle dovoljno znati da aplikacija „koristi pametne ugovore". Važno je razumjeti što ugovor stvarno radi, odakle dobiva informacije, tko nad njim ima kontrolu i o čemu ovisi.

Ovaj tekst služi isključivo u informativne i edukativne svrhe i ne predstavlja investicijski savjet. Kriptoimovina je volatilna i možete izgubiti cijeli uloženi iznos.