Stablecoini: digitalni novac između kriptovaluta i tradicionalnog financijskog svijeta

Kriptovalute su poznate prije svega po svojoj volatilnosti. Cijena Bitcoina, Ethereuma ili drugih digitalnih imovina može u kratkom razdoblju znatno rasti i padati. Upravo zato može djelovati neobično da je jedan od najvažnijih dijelova svijeta kriptovaluta postala imovina čiji je glavni cilj upravo suprotno – zadržati svoju vrijednost što stabilnijom.

Čemu uopće svijet kriptovaluta treba imovinu čija se cijena ne bi trebala znatno mijenjati?

Ako blockchain treba služiti ne samo za špekulaciju, nego i za plaćanja, prijenose vrijednosti, trgovanje ili druge financijske usluge, korisno je imati u njemu nešto što funkcionira slično kao klasičan novac. Upravo tu ulogu imaju stablecoini.

Što je stablecoin

Stablecoin je digitalni token čija vrijednost nastoji kopirati vrijednost druge imovine. Najčešće je riječ o američkom dolaru, pa jedan token treba imati vrijednost od otprilike jednog dolara.

Ako sve funkcionira ispravno:

1 stablecoin ≈ 1 USD

Ovo cjenovno vezivanje naziva se peg. Ako se cijena počne znatno udaljavati od vrijednosti jednog dolara, govorimo o depegu.

Već na samom početku važno je istaknuti jednu stvar:

Riječ „stable" ne znači „siguran".

Stablecoin samo koristi određeni mehanizam koji nastoji stabilizirati njegovu cijenu. Koliko je taj mehanizam kvalitetan i kakvi rizici stoje iza njega, ovisi o konkretnom stablecoinu.

Kako stablecoin zadržava svoju vrijednost

Najjednostavniji model funkcionira putem rezervi.

Izdavatelj primjerice primi 1.000 dolara i za njih izda 1.000 digitalnih tokena. Ako je zatim moguće tokene pod utvrđenim uvjetima zamijeniti natrag za dolare, nastaje razlog zašto bi njihova tržišna cijena trebala ostati blizu jednog dolara.

Tome pomaže i arbitraža. Ako se stablecoin primjerice trguje po 0,98 USD, ali ga je moguće otkupiti za jedan dolar, trgovci imaju motivaciju kupovati jeftiniji token. Time raste potražnja i cijena se može vraćati natrag prema jednom dolaru.

Stablecoin dakle nije stabilan samo zato što to tvrdi njegov naziv. Iza njega mora postojati ekonomski ili tehnološki mehanizam koji njegovu vrijednost stvarno podupire.

Ne funkcioniraju svi stablecoini jednako

Upravo tu nastaje najveća razlika između pojedinih stablecoina.

Najpoznatiji su stablecoini osigurani tradicionalnom imovinom, primjerice USDC ili USDT. Iza njih stoji konkretni izdavatelj i rezerve koje mogu uključivati gotovinu, bankovne depozite ili kratkoročne državne obveznice.

Ovaj je model relativno jednostavan, ali znači da korisnik mora vjerovati izdavatelju i njegovoj sposobnosti da rezerve stvarno drži i njima upravlja.

Drugi su pristup stablecoini osigurani kriptovalutama. Kod njih rezerve ne leže u banci, nego primjerice u pametnom ugovoru. Budući da same kriptovalute oscilaraju, često se koristi prekomjerno osiguranje – primjerice kriptovalute u vrijednosti od 150 dolara mogu pokrivati stablecoin u vrijednosti od 100 dolara.

Postoje i algoritamski stablecoini, koji nastoje zadržati cijenu uglavnom pomoću ekonomskih poticaja i odnosa s drugim tokenima.

Najpoznatije upozorenje postao je TerraUSD (UST).

TerraUSD: kada je stabilnost nestala

TerraUSD je trebao vrijednost od jednog dolara održavati putem odnosa s kriptovalutom LUNA.

Dok je tržište vjerovalo da cijeli sustav funkcionira, UST se uspijevao držati oko jednog dolara. No u svibnju 2022. počeo je gubiti svoju stabilnost.

Ljudi su se počeli oslobađati UST-a, sustav je stvarao dodatne tokene LUNA, a njihova je cijena naglo padala. Što je više LUNA nastajalo, to je manju vrijednost imala, a time je i tržište imalo manje povjerenja u cijeli mehanizam.

Tako je nastala spirala koja je tijekom nekoliko dana dovela do kolapsa cijelog ekosustava.

Slučaj TerraUSD-a pokazao je jednu važnu lekciju:

Nije dovoljno znati da je nešto stablecoin. Potrebno je znati zašto bi trebao biti stabilan.

Za što se stablecoini koriste

Stablecoini su izvorno stekli značaj prije svega u trgovanju kriptovalutama.

Investitor primjerice može prodati Bitcoin za stablecoin i pritom ostati unutar okruženja kriptovaluta, a da pritom ne mora novac odmah prebaciti natrag na bankovni račun.

Danas se stablecoini koriste i za:

• – prijenose između novčanika i platformi za kriptovalute,
• – međunarodna plaćanja,
• – decentralizirane financije, odnosno DeFi,
• – zajmove i upravljanje likvidnošću,
• – namiru pojedinih platnih transakcija.

Njihova je glavna prednost kombinacija relativno stabilne vrijednosti s mogućnošću funkcioniranja izravno na blockchainu.

Stablecoin nije isto što i novac na računu

Ako na bankovnom računu imamo 1.000 dolara i uz to držimo 1.000 USDC, oba stanja mogu imati gotovo istu vrijednost.

Ne radi se, međutim, o istoj imovini.

Novac na bankovnom računu predstavlja tražbinu klijenta prema banci i na njega se odnose bankovna pravila i zaštitni mehanizmi.

Stablecoin je digitalni token. Njegovo funkcioniranje ovisi o izdavatelju, rezervama, pravnom režimu i tehnologiji.

Isto tako stablecoin nije isto što i CBDC, odnosno digitalna valuta središnje banke. Stablecoin obično izdaje privatna tvrtka ili protokol, dok bi CBDC izdavala izravno središnja banka.

Stablecoini i MiCA

U Europskoj uniji stablecoina se tiče i regulativa MiCA.

Ona razlikuje ponajprije tokene e-novca (EMT), koji su vezani uz jednu službenu valutu, i tokene vezane uz imovinu (ART), koji se od EMT-a razlikuju i nastoje održavati stabilnu vrijednost pozivanjem na drugu vrijednost, pravo ili njihovu kombinaciju.

Za običnog korisnika glavno je značenje jednostavno.

Ako token tvrdi da predstavlja stabilnu vrijednost, važno je znati tko ga izdaje, kakve ima rezerve, kako funkcionira njegov povratni otkup i tko kontrolira poštovanje pravila.

Regulacija ne znači da stablecoin ne može imati problem ili izgubiti svoju vrijednost. Pomaže, međutim, stvoriti jasnije okruženje u kojem su pravila funkcioniranja bolje definirana.

Zaključak

Stablecoini su nastali kako bi u svijet kriptovaluta unijeli nešto što mu je dugo nedostajalo – relativno stabilnu vrijednost. Zahvaljujući tome danas služe ne samo u trgovanju, nego i pri prijenosima, plaćanjima i u decentraliziranim financijama.

Ipak, nije svaki stablecoin isti. Iza jednoga mogu stajati dolarske rezerve i regulirani izdavatelj, iza drugoga osiguranje kriptovalutama ili složeni algoritam. Ista cijena na ekranu stoga još ne znači isti rizik.

Stablecoini su jedan od najboljih primjera kako se tradicionalne financije i blockchain postupno povezuju. Zato pri njihovoj procjeni najvažnije pitanje nije samo „Koliko stablecoin košta?", nego prije svega „Što drži njegovu vrijednost i zašto bismo trebali vjerovati da će je držati i sutra?"

Ovaj tekst služi isključivo u informativne i edukativne svrhe i ne predstavlja investicijski savjet. Kriptoimovina je volatilna i mogli biste izgubiti cijeli uloženi iznos.