Kada netko prvi put kupi kriptovalute, najčešće u aplikaciji vidi samo broj. Na prvi pogled to izgleda slično internetskom bankarstvu. Otvorite aplikaciju i vidite vrijednost svojeg portfelja.

Upravo ovdje nastaje jedna od najčešćih zabluda početnika. Kriptovalute nisu pohranjene u telefonu, računalu niti izravno u aplikaciji. Nisu datoteka spremljena u nekoj mapi. Postoje kao zapis na blockchainu, a aplikacija samo omogućuje prikaz tog salda i upravljanje njime.

Stoga ključno pitanje nije samo: gdje vidim svoje kriptovalute? Točnije pitanje glasi: tko ima ključeve? Upravo odgovor na to pitanje određuje tko ima stvarnu kontrolu nad kriptovalutama.

Kriptovalute nisu u aplikaciji

Blockchain možemo pojednostavljeno zamisliti kao javnu knjigu u kojoj su zapisane transakcije i salda pojedinih adresa. Ako posjedujete Bitcoin, Ethereum ili drugu kriptovalutu, nijedan se novčić ne nalazi u vašem telefonu. Na blockchainu postoji zapis kojim se može upravljati uz odgovarajući privatni ključ.

Aplikacija vam ili prikazuje račun kod pružatelja usluge koji drži ključeve u vaše ime ili služi za upravljanje vašim vlastitim ključevima. Na prvi pogled obje mogućnosti mogu izgledati slično, ali tehnički predstavljaju različite načine držanja kriptovaluta.

Isto vrijedi i za hardverski novčanik. Ni u njemu kriptovalute nisu fizički pohranjene. Uređaj prije svega štiti privatne ključeve koji omogućuju potpisivanje transakcija i prijenos kriptovaluta.

Javna adresa i privatni ključ

Javnu adresu možemo usporediti s brojem bankovnog računa. Možete je nekome poslati kako bi vam na nju poslao kriptovalutu. Sama po sebi, međutim, ne omogućuje raspolaganje saldom.

Privatni ključ osjetljiv je podatak koji omogućuje potpisivanje transakcije. Tko ima privatni ključ, može poslati kriptovalute s određene adrese. Zato se u svijetu kriptovaluta koristi izreka „Not your keys, not your coins". To ne znači da je držanje kriptovaluta kod pružatelja usluge automatski pogrešno. Znači samo da morate znati tko doista kontrolira ključeve.

Burza, mjenjačnica i račun kod pružatelja usluge

Burza kriptovaluta prvenstveno služi trgovanju. Nudi grafikone, trgovačke parove i različite vrste naloga. Mjenjačnica je obično jednostavnija: korisnik unese iznos, usluga prikaže tečaj i obradi kupnju ili prodaju.

U oba slučaja kriptovalute nakon kupnje mogu ostati kod pružatelja usluge ili se poslati u vlastiti novčanik. Stoga nije presudno samo kupujete li preko burze ili mjenjačnice, nego i što se s kriptovalutama događa nakon dovršetka kupnje.

Ako ostanu na korisničkom računu, pružatelj usluge brine o njihovom tehničkom čuvanju. Za početnika je to praktično: ima korisničku podršku i ne mora se odmah baviti seed frazom ili privatnim ključevima. Istodobno se, međutim, oslanja na sigurnost, pravila i dostupnost te usluge.

Vlastiti novčanik

Kod vlastitog novčanika ključeve drži sam korisnik. Dobiva veću kontrolu, ne ovisi o jednom računu i može slati kriptovalute bez odobrenja pružatelja usluge.

S kontrolom, međutim, dolazi i odgovornost. Ako korisnik izgubi seed frazu, pošalje kriptovalute na pogrešnu adresu ili omogući pristup prevarantu, najčešće ne postoji korisnička podrška koja bi mogla ispraviti situaciju.

Softverski i hardverski novčanik

Softverski novčanik aplikacija je na telefonu, računalu ili u internetskom pregledniku. Praktičan je za svakodnevnu upotrebu i manje iznose. Međutim, radi na uređaju koji može biti ugrožen zlonamjernim softverom, lažnom aplikacijom ili prijevarnom poveznicom.

Hardverski novčanik fizički je uređaj koji štiti privatne ključeve izvan uobičajenog mrežnog okruženja. Transakciju pripremate u aplikaciji, ali adresu i iznos potvrđujete izravno na uređaju. Može biti prikladan za dugoročno držanje većih iznosa.

Ni hardverski novčanik ne uklanja sve rizike. Ako korisnik otkrije seed frazu ili je unese na lažnoj internetskoj stranici, može izgubiti kriptovalute bez obzira na kvalitetu uređaja.

Što je seed fraza?

Seed fraza skup je najčešće 12 ili 24 riječi koji služi kao sigurnosna kopija cijelog novčanika. Ako se telefon ili hardverski novčanik pokvari ili izgubi, pomoću te fraze novčanik se može obnoviti na drugom uređaju. Ako je, međutim, dobije netko drugi, i ta osoba može obnoviti novčanik.

Seed frazu zato nikada ne treba fotografirati, slati e-poštom, spremati u oblak niti otkrivati navodnoj korisničkoj podršci. Potrebno ju je čuvati izvan mreže i na sigurnom mjestu. Kod vlastitog novčanika najčešće ne postoji gumb „zaboravljena lozinka" kojim bi se mogao vratiti pristup.

Praktičnost i odgovornost

Ne postoji jedno rješenje koje je ispravno za svakoga. Račun kod pružatelja usluge nudi veću praktičnost i može biti prikladan za početnika ili osobu koja se ne želi odmah baviti tehničkim pojedinostima. Vlastiti novčanik donosi veću kontrolu, ali zahtijeva znanje, disciplinu i oprez.

Za svakodnevnu upotrebu i manje iznose može imati smisla softverski novčanik. Za dugoročno držanje većih iznosa prikladniji može biti hardverski novčanik. Važno je znati koji model koristite i koji su rizici s njim povezani.

Zaključak

Kriptovalute nisu pohranjene u mobilnom telefonu, računalu ni hardverskom novčaniku. Zapisane su na blockchainu, a mogućnost raspolaganja njima određuje pristup kriptografskim ključevima.

Ako ključeve drži pružatelj usluge, dobivate praktičniju uslugu, ali se oslanjate na treću stranu. Ako ključeve držite vi, imate veću kontrolu, ali i punu odgovornost za sigurnost.

Najvažnije pitanje stoga nije: gdje vidim svoje kriptovalute? Najvažnije je: tko ima ključeve? Razumijevanje te razlike temelj je sigurnog i odgovornog korištenja kriptovaluta.