Kada čujemo riječ kriptovaluta, mnogi pomisle na nešto novo, složeno i rizično — nešto iza čega ne stoje banka, središnja institucija ili država. Upravo zato dio javnosti još uvijek nema povjerenja u kriptovalute.

Ipak, digitalni novac koristimo svakodnevno. Plaću primamo na bankovni račun, najamninu i račune plaćamo bankovnim transferima, a u trgovinama koristimo kartice, mobilne telefone ili pametne satove. Kada otvorimo mobilnu bankarsku aplikaciju, ne vidimo fizične novčanice, već samo broj na zaslonu.

Kriptovalute, dakle, nisu izmislile digitalni novac. One su prije svega uvele novi način pohrane i prijenosa digitalne vrijednosti bez tradicionalne banke ili druge središnje institucije.

Digitalni novac koristimo već godinama

Prije samo nekoliko desetljeća većina novca bila je fizička. Ljudi su plaće primali u gotovini, novčanice nosili u novčaniku te kupnje plaćali kovanicama i novčanicama.

Danas je situacija drugačija. Novac na bankovnom računu prvenstveno je digitalni zapis u bankarskom sustavu. Kada plaćamo karticom ili izvršavamo bankovni prijenos, fizički novac se ne prenosi. Mijenjaju se samo stanja evidentirana na pojedinim računima.

Većini ljudi to ne predstavlja problem jer imaju povjerenje u bankarski sustav. Vjeruju da banka ispravno vodi evidenciju njihovog novca, omogućuje im plaćanja i podizanje gotovine te posluje pod regulatornim nadzorom.

Zanimljiv primjer je euro. Uveden je 1. siječnja 1999., isprva kao valuta za računovodstvo i elektronička plaćanja. Novčanice i kovanice eura u optjecaj su ušle tek 2002. godine. Jedna od najvažnijih svjetskih valuta stoga je nekoliko godina postojala isključivo u digitalnom i računovodstvenom obliku.

Digitalni novac nije neka daleka vizija budućnosti. On je već dio svijeta u kojem živimo.

Što novcu daje vrijednost

Suvremeni novac uglavnom nije pokriven zlatom na način da bi se svaka novčanica mogla odnijeti u banku i zamijeniti za određenu količinu plemenitog metala.

Važna promjena dogodila se 1971. godine kada su Sjedinjene Američke Države ukinule zamjenjivost američkog dolara za zlato. Od tada vrijednost suvremenih valuta prvenstveno počiva na povjerenju u državu, središnju banku, gospodarstvo i funkcioniranje financijskog sustava.

Češke krune, eure ili dolare prihvaćamo zato što vjerujemo da će ih prihvatiti i drugi ljudi, poduzeća i institucije. Države u tim valutama prikupljaju poreze, a središnje banke nastoje održavati njihovu stabilnost.

Vrijednost novca, dakle, ne proizlazi samo iz njegova fizičkog oblika. Ona prije svega proizlazi iz povjerenja u sustav koji ga podržava i koristi.

Po čemu se kriptovalute razlikuju

Razlika između tradicionalnog novca i kriptovaluta nije u tome što je prvi stvaran, a druge samo digitalne. Većina tradicionalnog novca danas već postoji u digitalnom obliku.

Glavna razlika nalazi se u pravilima i u tome kome, odnosno čemu, vjerujemo.

Kod tradicionalnih valuta povjerenje poklanjamo državi, središnjoj banci i financijskim institucijama. Središnje banke mogu utjecati na količinu novca u optjecaju, mijenjati kamatne stope i reagirati na gospodarske krize. To sustavu daje određenu fleksibilnost, ali istovremeno znači da na njegova pravila mogu utjecati odluke ljudi i institucija.

Kod kriptovaluta povjerenje se prvenstveno temelji na tehnologiji, kriptografiji i pravilima pojedine mreže. Primjerice, kod Bitcoina je unaprijed određeno da nikada neće postojati više od 21 milijun bitcoina. Temeljna pravila zapisana su u protokolu, a njihova promjena zahtijevala bi široki konsenzus sudionika mreže.

Upravo zato neki Bitcoin vide kao alternativu tradicionalnom monetarnom sustavu.

Ni banke ni kriptovalute nisu bez rizika

Banke su regulirane institucije, a bankovni depoziti do određene visine zaštićeni su sustavima osiguranja depozita. To predstavlja važan oblik zaštite. Ipak, povijest pokazuje da ni bankarski sustav nije potpuno bez rizika.

Velike institucije poput Lehman Brothersa i Credit Suissea, kao i IPB-a i Sberbank CZ na češkom tržištu, suočile su se s ozbiljnim problemima. I bankarski sustav ovisi o povjerenju. Ako klijenti počnu masovno povlačiti svoj novac, čak se i velika banka može brzo naći pod pritiskom.

Kriptovalute donose drugačiji skup rizika. Njihove cijene mogu snažno oscilirati, pojedini projekti mogu propasti, a korisnici mogu izgubiti sredstva zbog prijevara, gubitka privatnih ključeva ili drugih pristupnih podataka te nedovoljnog razumijevanja tehnologije.

Kod mnogih kriptovaluta ne postoji jamstvo za depozite niti središnja institucija koja bi mogla ispraviti pogrešku. Veća neovisnost stoga znači i veću osobnu odgovornost.

Pogrešno bi bilo tvrditi da su kriptovalute automatski sigurnije od banaka. Jednako je pogrešno odbacivati ih samo zato što postoje u digitalnom obliku.

Budućnost novca je digitalna

Digitalizacija novca nije ograničena samo na privatne projekte kriptovaluta. I središnje banke razvijaju vlastite digitalne valute.

Jedan od primjera je planirani digitalni euro, koji bi trebao predstavljati digitalni oblik novca središnje banke. Prema navodima europskih institucija, on bi trebao nadopunjavati gotovinu, a ne zamijeniti je.

To pokazuje da rasprava o digitalnom novcu nije samo rasprava o kriptovalutama. Ona se tiče cjelokupnog financijskog sustava. Plaćanja, štednja i financijske usluge sve se više sele u digitalno okruženje.

Kriptovalute predstavljaju jedan od mogućih smjerova tog razvoja. Omogućuju prijenos digitalne vrijednosti bez tradicionalnih posrednika, ali istodobno donose nove rizike i od korisnika zahtijevaju više znanja.

Zaključak

Ljudi su često oprezni prema kriptovalutama jer su nove, digitalne i iza njih ne stoji poznata institucija. Takva zabrinutost je razumljiva. Međutim, treba biti svjestan da i većina tradicionalnog novca danas postoji samo kao broj u bankarskim sustavima.

Stvarna razlika između tradicionalnog novca i kriptovaluta nije u njihovom fizičkom obliku. Ona se prvenstveno nalazi u pravilima i vrsti povjerenja na kojima počivaju.

Kod tradicionalnih valuta vjerujemo državi, središnjoj banci i financijskom sustavu. Kod kriptovaluta vjerujemo tehnologiji, mreži i pravilima protokola. Oba sustava imaju svoje prednosti i rizike.

Pitanje stoga nije je li digitalni novac stvaran. Koristimo ga već godinama. Važnije je pitanje kome ili čemu vjerujemo kada novac čuvamo, prenosimo ili ulažemo.

Upravo zato je financijska pismenost važna. Što bolje razumijemo kako novac funkcionira, lakše razlikujemo priliku, rizik i slijepo povjerenje.