Ethereum se često opisuje kao druga najvažnija kriptovaluta nakon Bitcoina. No takvo pojednostavljenje ne objašnjava zašto je ovaj projekt toliko važan u povijesti digitalne imovine.

Kada netko kaže „Ethereum“, ne govori samo o jednom coin-u, nego o cijeloj decentraliziranoj blockchain mreži i ujedno o softverskoj platformi na kojoj se mogu pokretati pametni ugovori i decentralizirane aplikacije.

Ether je osnovna digitalna valuta mreže Ethereum, koja se na burzama označava kraticom ETH. Korisnici njime plaćaju transakcijske naknade i upravo zahvaljujući njemu mreža može funkcionirati i ostati sigurna. Na Ethereumu su nastale tisuće drugih tokena i digitalne imovine, ali oni nisu sam Ether.

To su zasebni tokeni izgrađeni na mreži Ethereum, dok je ether izvorna i vlastita valuta ove blockchain infrastrukture. Upravo je spoj decentralizirane mreže, programabilne platforme i vlastite nativne valute učinio Ethereum jednim od najutjecajnijih projekata u povijesti kriptovaluta.

Bitcoin je pokazao da se vrijednost može prenositi preko interneta bez banke i bez središnjeg autoriteta. Ethereum se nadovezao na tu ideju, ali ju je pokušao odvesti mnogo dalje. Dok je Bitcoin od početka bio zamišljen prvenstveno kao sustav za prijenos i pohranu digitalnog novca, Ethereum je želio biti općenitiji.

Njegova ambicija nije bila stvoriti samo još jednu valutu, nego otvoreni blockchain na kojem mogu nastajati cijele aplikacije, novi tokeni, digitalna tržišta, financijski protokoli i razni oblici online usluga bez potrebe da se vjeruje jednoj tvrtki ili jednoj državi. Bitcoin je alat za slanje vrijednosti, dok je Ethereum platforma za njezinu izgradnju.

Zašto je Ethereum nastao

Da bismo razumjeli nastanak Ethereuma, potrebno se vratiti u razdoblje kada je Bitcoin već funkcionirao, ali je ujedno postajalo sve očitije da su njegove mogućnosti ograničene. Bitcoin je imao vlastiti skriptni jezik, no on nije bio zamišljen kao univerzalno okruženje za složenije aplikacije.

Osnivač Ethereuma Vitalik Buterin i drugi ljudi iz rane kripto zajednice počeli su se pitati ne bi li blockchain mogao funkcionirati kao otvoreni računalni sloj, odnosno kao infrastruktura na kojoj bi bilo moguće pokretati ne samo novac, nego i logiku ugovora, digitalno vlasništvo ili samostalne aplikacije. Izvorni Ethereum whitepaper zato projekt opisuje kao „next-generation smart contract and decentralized application platform“, dakle kao platformu nove generacije za pametne ugovore i decentralizirane aplikacije.

U whitepaperu je ta ambicija formulirana još preciznije. Ethereum je trebao ponuditi blockchain s ugrađenim punovrijednim programskim jezikom koji bi omogućio stvaranje vlastitih pravila vlasništva, prijenosa i promjena stanja.

U praksi je to značilo golem pomak: umjesto jednokratno namjenskog sustava nastajala je otvorena platforma na kojoj je svaki programer mogao izgraditi vlastiti token, tržište, financijski proizvod ili drugi decentralizirani sustav. Drugim riječima, Ethereum nije nastao zato da bi Bitcoinu konkurirao samo kao „brži coin“, nego zato da bi proširio samu predodžbu o tome čemu blockchain može služiti.

Upravo se ovdje nalazi jedna od najvažnijih ideja cijelog projekta. Ethereum je od početka nastojao ukloniti situaciju u kojoj je korisnik ovisan o posredniku koji vodi bazu podataka, mijenja pravila i može odlučiti tko smije koristiti uslugu.

Jer ako aplikacije na blockchainu mogu same raditi prema unaprijed napisanom kodu, internet se iz okruženja kojim upravljaju platforme pretvara u okruženje u kojem mogu postojati otvorene i javno provjerljive usluge.

Zato se za Ethereum često koristi izraz „decentralizirano svjetsko računalo“. To nije računalo u uobičajenom smislu riječi, nego mreža tisuća čvorova koji izvršavaju isti kod i slažu se oko toga koji je rezultat valjan.

Tko stoji iza Ethereuma

Iza izvorne ideje Ethereuma stajao je Vitalik Buterin, koji je projekt osmislio krajem 2013. godine.

Službena povijest na ethereum.org navodi da je upravo tada nastao osnovni koncept i da je Vitalik već u studenome 2013. podijelio Ethereum whitepaper. Javno predstavljanje projekta uslijedilo je potom u siječnju 2014. na konferenciji North American Bitcoin Conference u Miamiju. To je bio trenutak kada se teorijski prijedlog počeo pretvarati u stvarni projekt oko kojeg su se počeli okupljati drugi programeri, investitori i članovi zajednice.

Ethereum ipak nije bio djelo samo jednog čovjeka. Službena povijest projekta navodi da je imao ukupno osam suosnivača. Uz Vitalika Buterina, među najvažnijim osobama bio je Gavin Wood, koji je napisao takozvani Yellow Paper.

To je tehnička specifikacija Ethereuma, odnosno detaljan dokument koji opisuje kako mreža treba funkcionirati na razini pravila i kako radi Ethereum Virtual Machine. Dok je whitepaper objašnjavao glavnu ideju projekta, Yellow Paper ju je preveo u precizniji i tehnički jezik prema kojem su programeri Ethereum mogli zaista izgraditi.

Važnu ulogu imao je i Jeffrey Wilcke, koji je stvorio Geth, skraćeno od Go Ethereum. Geth je softver, dakle Ethereum klijent, koji računalu omogućuje da se poveže s mrežom Ethereum, provjerava podatke blockchaina, pohranjuje njegovo stanje i izvršava pravila mreže. Drugim riječima, riječ je o jednom od glavnih programa zahvaljujući kojima Ethereum u praksi radi.

Među ostale važne suosnivače spadali su Joseph Lubin, koji je pomogao s ranim financiranjem i kasnije osnovao ConsenSys, te Mihai Alisie, koji je pomagao u pravnom i organizacijskom utemeljenju projekta u Švicarskoj.

Drugi suosnivači bili su Anthony Di Iorio, Amir Chetrit i Charles Hoskinson. Već iz ovog pregleda vidi se da Ethereum od samog početka nije nastajao samo kao tehnički eksperiment, nego kao širi projekt s razvojnim, organizacijskim i zajedničkim uporištem.

Osnivači Ethereuma bili su među prvima koji su blockchain počeli promatrati ne samo kao siguran način digitalnog plaćanja, nego kao tehnologiju s mnogo širim potencijalom. To je važan trenutak.

Ethereum nije izrastao samo iz želje da se stvori nova imovina, nego iz uvjerenja da se blockchain može koristiti kao gradivni sloj za druge digitalne sustave. Taj je pogled za svoje vrijeme bio ključan i upravo je on učinio da se Ethereum brzo izdvoji od većine drugih kripto projekata tog doba.

Od ideje do pokretanja mreže

Put od whitepapera do pokretanja mreže bio je razmjerno kratak, ali vrlo intenzivan. Prema službenoj povijesti, Vitalik je whitepaper podijelio u studenome 2013., u siječnju 2014. projekt je javno predstavio, a u razdoblju od srpnja do kolovoza 2014. održana je javna crowdfunding kampanja tijekom koje je tim prikupio približno 31.000 BTC-a, tada u vrijednosti oko 18 milijuna dolara. Ta su sredstva trebala financirati daljnji razvoj Ethereuma i pretvoriti koncept u doista funkcionalnu mrežu.

Zanimljiv detalj dodaje blog Ethereum Foundation „The First Year“. U njemu se navodi da je 14. srpnja 2014. osnovana švicarska neprofitna organizacija Ethereum Foundation te da je 24. srpnja 2014. započeo Genesis Sale, odnosno javna prodaja ethera. Prodaja je trajala 42 dana i za svoje je vrijeme bila iznimno uspješna crowdfunding akcija.

Blog istodobno opisuje da se ether shvaćao kao „cryptofuel“, odnosno gorivo koje treba pokretati računalne operacije i pohranu u cijeloj mreži. To je važno i za razumijevanje ETH-a: od početka nije bilo riječ samo o investicijskoj imovini, nego o sredstvu koje je trebalo omogućiti funkcioniranje cijele platforme.

Nakon financiranja uslijedila je tehnička priprema mreže. U travnju 2015. pokrenut je testnet Olympic, posljednja velika testna verzija Ethereuma prije službenog pokretanja. Testnet služi kao testno okruženje u kojem programeri i zajednica mogu isprobati funkcioniranje cijele mreže bez rizika rada sa stvarnim sredstvima.

U slučaju Olympica nije se radilo samo o običnom testiranju, nego o namjernom nastojanju da se mreža što više optereti, pronađu slabe točke, provjeri stabilnost klijenata i potvrdi da Ethereum može izdržati stvarni promet. Tek kada je prošao tu fazu, moglo je doći do pokretanja glavne mreže. To se dogodilo 30. srpnja 2015. rudarenjem prvog bloka, takozvanog genesis bloka, čime se Ethereum definitivno svrstao među aktivne blockchain mreže.

Što je Ethereum zapravo donio novo

Najveća inovacija Ethereuma bili su pametni ugovori. To su programi pohranjeni izravno na blockchainu koji se automatski izvršavaju ako su ispunjeni unaprijed zadani uvjeti.

U tradicionalnom svijetu mnoge slične procese osiguravaju banka, javni bilježnik, burza, platforma ili drugi posrednik. Kod Ethereuma se dio tih pravila premješta izravno u kod. Ako, primjerice, aplikacija radi s kreditom, zamjenom tokena ili prijenosom digitalne imovine, sve korake ne mora odobravati jedna institucija, jer pravila izvršava sama mreža. Upravo zahvaljujući pametnim ugovorima ljudi mogu stvarati vlastitu digitalnu imovinu i decentralizirane aplikacije koje rade globalno i neprekidno.

Tako je nastalo potpuno novo internetsko okruženje. Na Ethereumu su postupno počele nastajati decentralizirane financije, stablecoini, NFT-ovi, igre, decentralizirane društvene mreže i druge vrste aplikacija.

Mreža je danas dom tisućama kriptovaluta i aplikacija u područjima DeFi-ja, NFT-ova, gaminga, decentraliziranih društvenih mreža i stablecoina. Ethereum se zato često opisuje kao programabilna, skalabilna, sigurna i decentralizirana platforma na kojoj se mogu graditi digitalne tehnologije. Povijesna važnost Ethereuma zato ne leži samo u tome što je uveo još jednu veliku kriptovalutu, nego i u tome što je otvorio put čitavom novom segmentu blockchain ekonomije.

Važan je i odnos između mreže Ethereum i valute ETH. Ether nije samo coin kojim se trguje na burzama, nego prije svega osnovno sredstvo zahvaljujući kojem mreža može funkcionirati. Svaka operacija na Ethereumu zahtijeva određenu računalnu snagu. Bilo da se radi o običnom slanju transakcije, korištenju decentralizirane aplikacije ili pokretanju pametnog ugovora, mreža mora obaviti rad koji se mjeri jedinicom zvanom gas. Za taj se rad plaća naknada u etheru, takozvani gas fee.

Što je operacija složenija, to troši više gasa i to je konačna naknada veća. Taj sustav ima ključnu važnost. S jedne strane štiti mrežu od spama i nepotrebnog zagušenja, jer izvođenje velikog broja operacija nije besplatno. Ujedno stvara ekonomsku motivaciju za validatore koji transakcije obrađuju i potvrđuju. Zahvaljujući tome ETH nije samo investicijska imovina, nego stvarno gorivo cijele mreže Ethereum.

Kako je Ethereum funkcionirao u prvim godinama

Kada je Ethereum pokrenut 2015. godine, funkcionirao je jednako kao Bitcoin na mehanizmu Proof of Work, dakle na rudarenju. U praksi je to značilo da su rudari prikupljali transakcije koje čekaju u novi blok, a njihova su računala zatim pokušavala pronaći ispravan rezultat kriptografske zadaće prije ostalih. Dio tog procesa bio je i takozvani nonce, odnosno broj koji je rudar pri izračunima neprestano mijenjao dok nije nastao hash koji zadovoljava pravila mreže.

Što je težina bila veća, to je broj prihvatljivih rezultata bio manji i bilo je potrebno više pokušaja. Ostali su čvorovi zatim mogli vrlo brzo provjeriti ispravnost rezultata. Za razliku od Bitcoina, gdje novi blok nastaje u prosjeku otprilike jednom u 10 minuta, blokovi su na Ethereumu u eri Proof of Work dolazili otprilike svakih 13 sekundi. Ethereum je tako nudio brži tempo mreže i brže prvo potvrđivanje transakcija, iako je konačna sigurnost i dalje rasla tek s dodatnim uzastopnim blokovima.

Ethereum Mainnet, glavna javna mreža Ethereuma, u doba rudarenja koristila je algoritam Ethash. To je bio mehanizam prema kojem se obavljao računalni rad. Ethash je bio prilagođena verzija prijedloga Dagger-Hashimoto i namjerno je stvoren kao algoritam zahtjevan po pitanju memorije. To znači da za rudarenje nije bio dovoljan samo „brzi čip“, nego je bilo potrebno raditi i s velikom količinom podataka u memoriji.

Ključnu ulogu pritom je imao takozvani DAG, odnosno dataset od nekoliko gigabajta koji se redovito mijenjao. Svrha je bila otežati dominaciju ASIC uređaja, odnosno specijaliziranih čipova proizvedenih izravno za rudarenje kriptovaluta. Za razliku od njih, GPU-ovi su obične grafičke kartice, izvorno namijenjene prvenstveno grafici i igranju igara, ali zbog svoje su konstrukcije dobro upotrebljive i za paralelne izračune pri rudarenju. Ethash je bio osmišljen tako da GPU rudarenje dugo ostane konkurentno. ASIC-i za Ethash doduše su kasnije nastali, ali prema službenoj dokumentaciji grafičke su kartice ostale upotrebljiva i raširena opcija sve do potpunog gašenja rudarenja.

Za laika se rudarenje može zamisliti kao neprekidna utrka za to tko će prvi ispravno „zatvoriti“ sljedeći blok transakcija. Uspješni rudar mogao je blok priključiti blockchainu i za to je dobio nagradu u ETH-u te dio transakcijskih naknada. Rudarenje dakle nije značilo samo stvaranje novih coin-a. Ono je istodobno bilo i metoda osiguravanja mreže, određivanja redoslijeda transakcija i održavanja jedinstvene verzije cijele povijesti blockchaina. Kada se zato kaže da je rudarenje bilo „žila kucavica“ proof-of-work Ethereuma, to znači da mreža bez njega u tom modelu uopće ne bi mogla funkcionirati.

Bez rudara ne bi se stvarali novi blokovi, transakcije se ne bi potvrđivale, ne bi nastajao konsenzus o ispravnom stanju mreže i blockchain bi izgubio svoj sigurnosni mehanizam. Proof of Work je stoga istodobno bio način proizvodnje blokova, obrane od napada i ekonomske motivacije za sudionike koji su održavali mrežu u radu.

Kako se Ethereum razvijao i s čim se morao nositi

Baš kao i drugi veliki open-source projekti, Ethereum od početka nije išao samo ravnom linijom prema gore. Jedan od prvih velikih testova bila je 2016. godina i događaj poznat kao The DAO hack. Tada je dio sudionika stekao kontrolu nad pametnim ugovorima projekta The DAO i došlo je do krađe ethera u vrijednosti većoj od 50 milijuna dolara.

Naknadna reakcija zajednice dovela je do hard forka, nakon kojeg su nastale dvije grane: današnji Ethereum i Ethereum Classic, čiji su zagovornici izvorni blockchain ostavili nepromijenjenim. Taj je događaj bio presudan za Ethereum, jer je pokazao da tehnološka inovacija istodobno donosi i nove vrste rizika, sporova i odluka o tome kako decentralizirana zajednica treba reagirati u krizi.

Unatoč toj krizi, Ethereum je nastavio rasti. U sljedećim godinama postao je glavna infrastruktura za tokene, pametne ugovore i cijelo decentralizirano financijsko okruženje. Na Ethereumu su počeli nastajati veliki stablecoini, decentralizirane burze, kreditni protokoli i NFT projekti.

Što je više aplikacija nastajalo, to su jasnije postajala i ograničenja izvorne arhitekture: visoke naknade pri velikom opterećenju mreže, ograničena propusnost i pitanje dugoročne energetske zahtjevnosti Proof of Worka. Upravo je to postupno dovelo do jedne od najvažnijih odluka u povijesti projekta – prijelaza na Proof of Stake.

Kada i zašto se Ethereum prestao rudariti

Ethereum je prestao biti moguće rudariti 15. rujna 2022., kada je proveden upgrade nazvan The Merge. Bila je to ključna promjena u kojoj je Ethereum prešao s rudarenja na sustav validatora. Drugim riječima, mreža je napustila mehanizam Proof of Work i počela funkcionirati na principu Proof of Stakea.

Razlog te promjene bio je presudan. Dok je Proof of Work štitio mrežu time što je napad zahtijevao goleme količine hardvera, električne energije i računalnog rada, Proof of Stake sigurnost temelji na ekonomskoj motivaciji i financijskom riziku.

Validatori zaključavaju ETH kao zalog, za pošteno ponašanje dobivaju nagradu, a pri prijevari ili ozbiljnom kršenju pravila mogu izgubiti dio uloženih sredstava. Prijelaz na Proof of Stake tako je drastično smanjio energetsku potrošnju mreže, približno za 99,95 %, a istodobno promijenio i njezin sigurnosni i ekonomski model.

Važno je također dodati da Ethereum time nije prestao biti decentralizirani blockchain. Promijenio se samo način na koji mreža odlučuje tko stvara nove blokove i kako se brani od takozvanih Sybil napada. Sybil napad označava situaciju u kojoj netko pokušava steći nerazmjeran utjecaj u mreži stvaranjem velikog broja lažnih ili kontroliranih identiteta.

U slučaju Proof of Worka takvo preuzimanje mreže bilo je skupo zbog troškova hardvera i električne energije. Kod Proof of Stakea skupo je zato što bi napadač morao steći i riskirati golemu količinu ETH-a. Jednostavno rečeno: prije je o snazi u mreži prvenstveno odlučivala računalna snaga, a danas o njoj odlučuju uloženi kapital i pravila validacije.

Iz praktične perspektive to je također značilo kraj jedne čitave ere kripto industrije. Još prije rujna 2022. Ethereum je bio među najvećim metama GPU rudara na svijetu. Nakon prelaska na Proof of Stake taj se poslovni model na Ethereum Mainnetu zatvorio i mnogi su rudari morali potražiti druge mreže ili potpuno promijeniti poslovanje.

Unutar samog ekosustava Ethereuma time se, međutim, otvorio put prema daljnjim promjenama koje se tiču skaliranja, smanjenja troškova i bolje korisničke pristupačnosti. Drugim riječima, kraj rudarenja nije bio kraj rasta, nego prije uvjet za daljnji razvoj.

Razvoj Ethereuma do danas

Nakon prijelaza na Proof of Stake razvoj Ethereuma više se usmjerio na skaliranje, odnosno na to kako će mreža moći služiti više korisnika i više transakcija, a da pritom ne izgubi sigurnost ili da korištenje ne postane preskupo. Upravo su s tim povezane takozvane Layer 2 mreže.

Riječ je o nadogradnim rješenjima koja funkcioniraju iznad Ethereuma, dio prometa obrađuju izvan glavnog lanca, a zatim konačne podatke upisuju natrag u Ethereum. Glavna mreža tako ostaje siguran i pouzdan osnovni sloj, dok Layer 2 pomažu ubrzati promet i smanjiti naknade za obične korisnike.

Važan korak u tom smjeru bio je upgrade Dencun, aktiviran 13. ožujka 2024. Zahvaljujući njemu Ethereum je uveo novi način pohrane privremenih podataka za Layer 2 mreže, što je znatno pomoglo pojeftiniti njihov rad. Tehnički se to naziva proto-danksharding, ali jednostavno rečeno radilo se o međukoraku koji je Ethereumu trebao pomoći da skalira jeftinije i učinkovitije. To je dobar primjer da Ethereum nije gotov i nepromjenjiv projekt, nego živi protokol koji se i dalje razvija kako rastu njegove mogućnosti i zahtjevi na promet.

Važnije od samih tehničkih nadogradnji jest ipak ono što je Ethereum omogućio u praksi. Upravo su zahvaljujući pametnim ugovorima na njemu počele nastajati aplikacije koje mogu automatski izvršavati unaprijed postavljena pravila bez intervencije posrednika.

Službena dokumentacija kao jednostavan primjer navodi ugovor koji drži novac u escrowu i oslobađa ga tek nakon određenog datuma, ili ugovor koji nakon plaćanja automatski prenosi digitalni vlasnički naslov. Isti se princip zatim koristi i u financijskim aplikacijama, primjerice pri zamjeni tokena, zajmovima, stablecoinima ili drugim automatiziranim financijskim ugovorima koji funkcioniraju prema kodu umjesto prema odluci jedne središnje institucije.

Ethereum je istodobno otvorio put tokenizaciji imovine. To znači da se stvarno ili digitalno vlasništvo može pretvoriti u oblik tokena na blockchainu. Službeni izvori Ethereuma kao primjere navode nekretnine, obveznice, robu, dionice, umjetnost ili kolekcionarske predmete.

Uz to su na Ethereumu nastali i stablecoini (primjerice USDC), dakle tokeni vezani uz stabilniju vrijednost, primjerice američki dolar, koji se koriste za digitalna plaćanja. Upravo je iz tog šireg ekosustava izrastao pojam Web3. Time se obično misli na novu fazu interneta u kojoj aplikacijama ne upravljaju samo velike platforme, nego se više oslanjaju na decentralizaciju, digitalno vlasništvo i izravno sudjelovanje korisnika. Ethereum je jedna od glavnih infrastruktura na kojima taj svijet počiva.

Danas je zato Ethereum važan ne samo kao kriptovaluta, nego i kao tehnološki sloj za velik dio modernog blockchain okruženja. Na njemu su nastale decentralizirane financije, NFT-ovi, stablecoini, tokenizirana imovina i niz drugih aplikacija. Povijesna važnost Ethereuma stoga ne leži samo u tome što je došao s vlastitim coin-om, nego u tome što je od blockchaina napravio platformu na kojoj mogu nastajati cijele digitalne usluge i novi oblici vlasništva.

Zaključak

Kao što smo pokazali, Ethereum nije nastao kao puka kopija Bitcoina niti kao još jedan digitalni coin bez šireg značenja. Njegov glavni doprinos bio je u tome što je proširio mogućnosti blockchaina i pretvorio ga u programabilnu platformu na kojoj mogu nastajati pametni ugovori, tokeni i decentralizirane aplikacije. Upravo je time Ethereum postao jedan od najvažnijih projekata u povijesti kriptovaluta.

Njegova važnost pritom ne leži samo u samom nastanku, nego i u daljnjem razvoju. Ethereum se od pokretanja u srpnju 2015. nekoliko godina rudario pomoću Proof of Worka, ali je 15. rujna 2022. prošao ključnu promjenu u obliku The Mergea, kada je prešao na Proof of Stake i definitivno završio eru rudarenja. Time je pokazao da nije riječ o zatvorenom projektu, nego o živom protokolu koji se dalje razvija prema potrebama cijele mreže.

Upravo u tome leži njegov stvarni utjecaj. Ethereum nije utjecao samo na razvoj jedne kriptovalute, nego je pokrenuo posve novi smjer korištenja blockchaina u digitalnim financijama, vlasništvu i internetskim uslugama.

O tome što je sve nastanak Ethereuma pokrenuo i kakav je utjecaj imao na kripto tržište i šire gospodarstvo govorit ćemo u sljedećem članku naše edukativne sekcije.