AI i kriptovalute: kako umjetna inteligencija može promijeniti financije, bankarstvo i blockchain

Zamislimo da vaša financijska aplikacija više neće samo prikazivati stanje na računu. Umjetna inteligencija primijetit će neuobičajeno plaćanje, upozoriti vas da se vjerojatno radi o prijevari, usporediti vaše troškove s prethodnim mjesecima i predložiti gdje možete uštedjeti. Sljedeći korak mogao bi biti da isti sustav prema unaprijed postavljenim pravilima sam pripremi prijenos novca, konverziju valute ili transakciju s digitalnom imovinom. Pitanje tada neće glasiti samo „Što mi AI preporučuje?“, nego i „Što ću joj dopustiti da učini s mojim novcem?“

Upravo se ovdje počinju susretati dva tehnološka svijeta koja su se dosad često razvijala odvojeno. Umjetna inteligencija može analizirati veliku količinu informacija i sve češće samostalno obavljati određene zadatke. Blockchain pak omogućuje prijenos digitalne vrijednosti, korištenje pametnih ugovora i stvaranje financijskih sustava koji mogu funkcionirati neprekidno. Ako se te dvije tehnologije povežu, mogu nastati usluge u kojima softver ne samo da nešto procijeni, nego potom i izvrši konkretnu financijsku operaciju.

To ipak ne znači da će AI zamijeniti banke ili da će kriptovalute automatski preuzeti tradicionalni financijski sustav. Vjerojatnije je postupno prožimanje obaju svjetova. Banke već danas koriste umjetnu inteligenciju za otkrivanje prijevara, analizu rizika ili komunikaciju s klijentima. Istodobno nastaju tehnologije koje AI agentima omogućuju rad s blockchain novčanicima, pametnim ugovorima ili stablecoinima. Budućnost stoga možda neće biti dvoboj AI-ja i banaka ni kriptovaluta i fiat valuta, nego prije traženje odgovora na pitanje gdje koja tehnologija ima najviše smisla.

AI već danas mijenja klasično bankarstvo

Kada se danas govori o umjetnoj inteligenciji, mnogi ljudi zamišljaju uglavnom chatbotove ili alate koji mogu generirati tekst i slike. U financijskom sektoru, međutim, različiti oblici strojnog učenja koriste se već niz godina. Banke i druge financijske institucije pomoću algoritama analiziraju golem broj transakcija i traže obrasce koje bi čovjek teško mogao prepoznati.

Jedno od najpoznatijih područja je otkrivanje prijevara. Bankovni sustav može kontinuirano procjenjivati odgovara li određeno plaćanje uobičajenom ponašanju klijenta. Ako netko obično plaća karticom u Češkoj, a u roku od nekoliko minuta pojavi se visoko plaćanje u drugom dijelu svijeta, sustav može transakciju procijeniti kao rizičnu. Slične tehnologije mogu pomoći i pri otkrivanju pranja novca, procjeni kreditnog rizika, obradi dokumenata ili korisničkoj podršci.

Razvojem generativne AI mogućnosti se dodatno šire. Bankovna aplikacija ne mora samo prikazivati brojke, nego ih može i tumačiti. Umjesto informacije da je klijent u mjesecu potrošio 42.000 CZK, sustav može upozoriti da su mu troškovi za energiju porasli za 25 % u odnosu na dugoročni prosjek ili da se među redovnim plaćanjima pojavila usluga koju nekoliko mjeseci nije koristio. Bankarstvo se tako može postupno mijenjati iz alata za prikaz financijskih podataka u sustav koji klijentima aktivno pomaže razumjeti te podatke.

Od AI asistenta do AI agenta

Današnja AI uglavnom funkcionira kao savjetnik. Korisnik može pitati koliko je potrošio prošlog mjeseca, zatražiti objašnjenje određenog financijskog proizvoda ili usporediti različite mogućnosti. Umjetna inteligencija dat će odgovor, ali samu odluku i naknadnu operaciju provodi čovjek.

Sljedeću razvojnu fazu predstavljaju takozvani AI agenti. Riječ je o sustavima koji mogu dobiti konkretan cilj, koristiti dodatne alate i samostalno obaviti više koraka potrebnih za njegovo ostvarenje. Razlika stoga nije samo u kvaliteti odgovora. Agent može dobiti i mogućnost djelovanja.

Zamislimo, primjerice, zadatak: „Svaki mjesec nakon plaće ostavi na računu rezervu od 30.000 CZK, provjeri redovna plaćanja i preostali dio rasporedi prema mojim unaprijed postavljenim pravilima.“ Današnja AI može izraditi preporuku. Budući agent opremljen odgovarajućim ovlastima mogao bi neke korake pripremiti ili čak izravno izvršiti.

Upravo na ovoj točki povezivanje AI-ja i blockchaina postaje zanimljivo. Ako softver može analizirati situaciju i istodobno ima tehničku mogućnost raditi s digitalnom imovinom, nastaje nova vrsta financijskog alata.

Zašto blockchain može biti zanimljiv za AI

Klasični financijski sustav stvoren je prije svega za ljude, tvrtke i financijske institucije. Imamo bankovne račune, platne kartice, ovlasti za potpisivanje, postupke identifikacije i druge mehanizme osmišljene za ljudske korisnike. Softver, međutim, može imati drukčije potrebe.

Zamislimo AI agenta koji u nekoliko sekundi mora pronaći potreban izvor podataka, saznati njegovu cijenu, platiti nekoliko centi, preuzeti podatke i zatim ih iskoristiti u sljedećem zadatku. Za takvu operaciju klasična platna kartica ili bankovni prijenos ne moraju uvijek biti najučinkovitije rješenje.

Blockchain nudi nekoliko svojstava koja mogu biti zanimljiva za autonomni softver. Radi neprekidno, digitalnim novčanikom tehnički može upravljati i softver, transakcije mogu biti programabilne, a pametni ugovori mogu precizno definirati pravila pod kojima se sredstva koriste. Blockchain sustavi osim toga omogućuju rad i s vrlo malim iznosima.

To ne znači da AI mora koristiti kriptovalute. Bankovni sektor istodobno razvija vlastita digitalna sučelja i API-je putem kojih automatizirani sustavi mogu raditi s tradicionalnim novcem. Blockchain ipak nudi zanimljivu mogućnost: softver može izravno komunicirati s financijskom infrastrukturom stvorenom za programabilne digitalne transakcije.

AI agent s vlastitim novčanikom

Ideja AI-ja s pristupom novčaniku na prvi pogled može djelovati opasno. To, međutim, ne mora značiti da će sustav dobiti neograničenu kontrolu nad svim sredstvima korisnika. Upravo blockchain i pametni ugovori omogućuju postavljanje preciznih pravila pod kojima agent smije djelovati.

Vlasnik može, primjerice, odrediti da pojedinačna transakcija ne smije premašiti deset dolara, da je dnevni limit sto dolara i da plaćanja smiju ići samo prema unaprijed odobrenim uslugama. Svaki veći iznos zahtijevao bi potvrdu čovjeka. AI tako može dobiti određenu ekonomsku autonomiju, a da pritom nema apsolutnu kontrolu nad novcem.

Agent na taj način može kupovati podatke, računalnu snagu, pristup API-jima ili druge digitalne usluge. Čovjeku bi bilo nepraktično ručno odobravati svako plaćanje vrijedno nekoliko centi. Za softver to može biti uobičajen dio zadatka koji obavlja.

Takve tehnologije već nastaju. Jedan od primjera je protokol x402, koji koristi ideju internetskog koda „402 Payment Required“. Poslužitelj može AI agentu priopćiti cijenu tražene usluge, agent izvrši plaćanje i potom dobiva pristup traženim podacima ili funkcijama. Zasad je to područje u razvoju i nije sigurno koliko će značenje imati u budućnosti, ali pokazuje kako bi automatizirana plaćanja između softvera mogla funkcionirati.

Stablecoini kao sredstvo plaćanja za AI

Za plaćanje digitalnih usluga volatilna kriptovaluta ne mora biti idealno sredstvo. Ako AI agent treba platiti, primjerice, dva centa za API upit, praktičnije je koristiti imovinu čija se vrijednost ne mijenja znatno u odnosu na valutu u kojoj je usluga izražena.

Upravo ovdje stablecoini mogu dobiti na važnosti. Stablecoin vezan uz američki dolar kombinira poznatu jedinicu cijene s blockchain infrastrukturom. Agent tako može imati, primjerice, budžet od 100 USDC i koristiti pojedine dijelove tog iznosa prema unaprijed definiranim pravilima.

Za AI nije bitno predstavlja li određena imovina zanimljivu investiciju. Važno je može li pouzdano prenijeti vrijednost s jednog mjesta na drugo. Stablecoin tako u nekim scenarijima može funkcionirati manje kao investicijska kriptovaluta, a više kao digitalni platni instrument.

Iz perspektive običnog korisnika zanimljivo može biti još nešto. Čovjek možda neće ni znati da u pozadini koristi stablecoin. Kao što danas pri plaćanju karticom obično ne razmišljamo o svim sustavima koji plaćanje obrađuju, korisnik bi jednoga dana mogao samo zadati: „Plati ovu uslugu.“ A aplikacija će sama odabrati prikladnu platnu infrastrukturu.

AI može znatno pojednostaviti kriptovalute

Jedna od najvećih prepreka široj upotrebi kriptovaluta njihova je tehnička složenost. Korisnik početnik brzo se susreće s pojmovima kao što su seed fraza, blockchain adresa, gas, Layer 2, bridge, pametni ugovor ili različite blockchain mreže. Svaki od tih pojmova ima svoje tehničko opravdanje, ali zajedno mogu predstavljati visoku ulaznu barijeru.

AI između korisnika i tehničke infrastrukture može umetnuti dodatni sloj. Čovjek ne mora točno znati koju mrežu odabrati ili kako funkcionira bridge. Može, primjerice, reći: „Želim poslati 50 USDC ovoj osobi najjeftinijim podržanim putem.“ Sustav može usporediti dostupne mogućnosti, upozoriti na rizike i objasniti kako pojedine varijante funkcioniraju.

Ovdje je, međutim, važno razlikovati preporuku od izvršenja transakcije. Ako AI samo savjetuje, a korisnik zatim sve sam potvrdi, ostaje dodatni prostor za kontrolu. Ako sustav ima pristup privatnim ključevima ili ovlast da sam potpiše transakciju, njegova pogreška može imati trenutačne financijske posljedice.

Što više tehničke složenosti sakrijemo, to će biti važnije kontrolirati što se događa ispod površine.

AI i pametni ugovori

Još jedno područje u kojem se obje tehnologije prirodno susreću jest razvoj i zaštita pametnih ugovora. AI programerima može pomagati u objašnjavanju postojećeg koda, izradi testova, traženju sumnjivih mjesta ili predlaganju scenarija mogućeg napada na pametni ugovor.

To može znatno ubrzati razvoj i sigurnosnu provjeru. Istodobno vrijedi isto pravilo kao i kod uobičajenog programiranja: AI može napisati pogrešan kod. Kod obične web stranice pogreška može značiti gumb koji ne radi. Kod pametnog ugovora koji upravlja velikom količinom digitalne imovine pogreška može značiti financijski gubitak.

Zanimljiv primjer donijela je Ethereum Foundation, čiji je sigurnosni tim koristio koordinirane AI agente pri traženju pogrešaka u kodu povezanom s infrastrukturom Ethereuma. Sustavi su uspjeli pronaći stvarne probleme, ali su istodobno generirali i rezultate koji su djelovali uvjerljivo iako nisu predstavljali nikakvu stvarnu ranjivost.

To dobro pokazuje dvojaku prirodu AI-ja. Može znatno povećati sposobnost pronalaženja sigurnosnih problema, ali sama po sebi nije zamjena za stručnu provjeru.

AI kao novi alat za blockchain analizu

Javni blockchaini sadrže golemu količinu transakcijskih podataka. Pojedinačne operacije moguće je pratiti, ali kod milijuna transakcija ručna analiza praktički je nemoguća. AI i drugi analitički sustavi mogu tražiti obrasce koje bi čovjek teško prepoznao.

Mogu, primjerice, pratiti kako se sredstva kreću između većeg broja adresa, tražiti sumnjive lance transakcija ili identificirati adrese povezane s već poznatim prijevarama. Isto načelo može se primijeniti u AML nadzoru, procjeni rizičnosti druge strane ili analizi ponašanja pojedinih blockchain protokola.

U tom pogledu tradicionalni bankovni sustav i blockchain svijet ne razlikuju se previše. U oba slučaja riječ je o analizi goleme količine financijskih podataka i traženju neuobičajenih obrazaca.

Razlika je u dostupnosti podataka. Javni blockchain može pružiti vrlo detaljnu povijest transakcija, ali blockchain adresa istodobno ne mora automatski otkrivati stvarni identitet svojeg korisnika. AI tako može biti vrlo učinkovita u analizi ponašanja, ali ne može uvijek jednostavno utvrditi tko se doista krije iza određene adrese.

Kako AI može promijeniti svakodnevno bankarstvo

Za većinu ljudi najveća se promjena možda neće dogoditi na kriptovalutnoj burzi, nego izravno u mobilnom bankarstvu.

Današnja bankovna aplikacija obično prikazuje stanje, dolazna i odlazna plaćanja ili osnovnu statistiku. AI može promijeniti to iskustvo tako što će financijske podatke tumačiti.

Umjesto jednostavne informacije o transakciji aplikacija može reći: „Ovu uslugu plaćate već dvanaest mjeseci, ali posljednja tri mjeseca niste je koristili.“ Ili može upozoriti: „Troškovi za energiju ovaj su mjesec znatno viši nego obično.“ Sljedeći korak može biti preporuka kako riješiti situaciju.

Bankovna aplikacija tako se iz pasivnog popisa transakcija može promijeniti u aktivnog financijskog asistenta. To može biti korisno osobito ljudima koji se ne snalaze baš najbolje u financijama. Istodobno se, međutim, postavlja pitanje koliko želimo da financijske institucije ili njihovi tehnološki partneri analiziraju naše ponašanje.

Bolje financijske usluge nasuprot većoj količini podataka

AI najbolje funkcionira kada ima kvalitetne podatke. Što više zna o klijentu, to preciznija može biti, primjerice, procjena rizika, preporuka financijskog proizvoda ili otkrivanje sumnjivog plaćanja.

To može donijeti konkretne prednosti. Tradicionalni kreditni modeli ponekad rade s relativno ograničenim informacijama. AI može analizirati širu povijest financijskog ponašanja i, primjerice, bolje procijeniti obrtnika koji nema redovitu mjesečnu plaću, ali dugoročno ostvaruje stabilan prihod.

Isto načelo, međutim, otvara pitanje privatnosti. Koliko bi informacija banka trebala analizirati? Treba li pri odlučivanju o kreditu poznavati naše kupovno ponašanje? Kako će klijentu objasniti zašto ga je model odbio? I što ako algoritam koristi povezanosti koje statistički funkcioniraju, ali vode do nepravednog ishoda?

AI tako može učiniti financijske usluge preciznijima, ali više podataka ne znači automatski pravednije odlučivanje.

AI protiv AI-ja: nova borba protiv financijskih prijevara

Jedan od najvećih paradoksa umjetne inteligencije u financijama jest to što istu tehnologiju mogu koristiti i branitelji i napadači.

Banke, burze i analitičke tvrtke koriste AI za otkrivanje sumnjivih transakcija. Prevaranti je, naprotiv, mogu koristiti za stvaranje uvjerljivijih prijevara.

Generativna AI može izraditi lažnu e-poruku, oponašati stil određene osobe, njezin glas ili stvoriti deepfake video. Prevarant tako može stvoriti lažnog investicijskog savjetnika ili oponašati kolegu, poslovnog partnera ili člana obitelji.

Kriptovalute mogu biti privlačne za takve prijevare osobito zato što je blockchain transakciju obično teško poništiti. Ako žrtva pošalje sredstva na adresu kojom upravlja napadač, ne postoji uvijek institucija koja bi transakciju mogla jednostavno stornirati.

AI tako istodobno može poboljšavati otkrivanje prijevara i smanjivati troškove njihova stvaranja. U financijama će stoga vjerojatno nastati dugoročna tehnološka utrka između sustava koji stvaraju prijevare i sustava koji ih trebaju otkriti.

Kada više nije dovoljno vjerovati vlastitim očima

Deepfake tehnologija mijenja i način na koji provjeravamo identitet.

Nekada je videopoziv mogao biti prilično jak dokaz da komuniciramo s određenom osobom. Ako smo čovjeka vidjeli i čuli, imali smo razloga vjerovati da je to doista on.

Generativna AI tu pretpostavku postupno slabi.

Ako se realistično mogu oponašati i slika i glas, veće značenje može dobiti kriptografska provjera. Umjesto pitanja „Jesam li tu osobu vidio u videopozivu?“ važnije može biti pitanje „Je li ovaj zahtjev doista potpisan ovlaštenim ključem?“

Upravo ovdje blockchain i kriptografija mogu dobiti novo značenje. Ne nužno kao način ulaganja u digitalnu imovinu, nego kao infrastruktura koja može matematički dokazati podrijetlo određene informacije ili ovlast za izvršenje konkretne operacije.

Ni kriptografski potpis, naravno, nije apsolutno rješenje. Ako napadač dođe do privatnog ključa, može ga zloupotrijebiti. Ipak se može promijeniti način na koji ćemo u digitalnom svijetu dokazivati vjerodostojnost.

Može li AI samostalno trgovati?

Automatizirano trgovanje na financijskim tržištima postoji već dugo. Banke, fondovi i druge institucije koriste algoritamske sustave već mnogo godina. Generativna AI, međutim, može izradu takvih strategija učiniti dostupnom i ljudima koji ne znaju programirati.

Korisnik može, primjerice, postaviti jednostavno pravilo redovite kupnje Bitcoina ili složeniji sustav koji reagira na različite tržišne pokazatelje.

Ovdje je, međutim, važno razlikovati sposobnost automatskog izvršavanja strategije od sposobnosti pouzdanog predviđanja budućnosti.

AI može brzo analizirati golemu količinu podataka. To, međutim, ne znači da zna kamo će se cijena Bitcoina ili dioničkog indeksa pomaknuti idući tjedan. Model može raditi s pogrešnim podacima, prilagoditi se prošlosti koja se neće ponoviti ili reagirati na neočekivan događaj na način koji njegov tvorac nije predvidio.

AI može biti vrlo moćan analitički alat. Ne bi je trebalo zamijeniti sa strojem za predviđanje budućnosti.

Što ako svi koriste slične modele

Dodatni rizik nije samo pogreška jedne AI, nego mogućnost da mnogo sustava istodobno donese sličnu odluku.

Zamislimo da velik broj banaka, fondova i automatiziranih sustava za trgovanje koristi slične modele i slične podatke. Na tržištu se pojavi izrazito negativna informacija. Modeli je procijene na sličan način i istodobno počnu smanjivati rizične pozicije.

Automatizirano trgovanje, naravno, postojalo je mnogo prije sadašnje generacije AI-ja. Novi rizik može ležati u opsegu i koncentraciji. Ako velik dio tržišta koristi modele nekoliko pružatelja, problem jednog sustava može utjecati na više institucija.

Slično pitanje odnosi se i na kriptovalute. Blockchain može biti decentraliziran, ali AI sloj koji se koristi iznad njega može ovisiti o nekoliko centraliziranih pružatelja modela ili cloud infrastrukture.

To ponovno podsjeća na važno načelo: decentralizacija jednog tehnološkog sloja ne znači automatski decentralizaciju cijelog sustava.

AI token nije automatski kvalitetan AI projekt

Kada se spoje dva popularna područja, prirodno nastaje i marketing.

Na tržištu postoje projekti koji povezuju blockchain s računalnom snagom za AI, decentraliziranim podacima, autonomnim agentima ili drugom stvarnom tehnologijom. Istodobno, međutim, može nastati kriptovaluta koja oznaku AI koristi prije svega zato što je riječ o popularnoj temi.

Zato je važno razlikovati pojedine projekte.

Sam naziv tokena ili tvrdnja da projekt koristi umjetnu inteligenciju ne govore gotovo ništa o njegovoj stvarnoj vrijednosti. Mnogo je važnije saznati koji problem rješava, treba li mu za to doista blockchain, kakvu funkciju u sustavu ima sam token i ima li stvarnu primjenu.

Isto je načelo vrijedilo kod prethodnih kriptovalutnih trendova i vrijedit će i kod AI-ja.

Tehnološki trend može biti stvaran, ali to ne znači da svaki projekt koji se na njega poziva mora biti kvalitetan.

Što može donijeti povezivanje AI-ja i blockchaina

Najveća korist ne mora biti u jednoj revolucionarnoj aplikaciji. Važnije može biti postupno povezivanje nekoliko tehnologija.

AI može, primjerice, pojednostaviti korištenje kriptovaluta i sakriti dio tehničke složenosti blockchain mreža. Može analizirati velik broj transakcija, upozoravati na sumnjive aktivnosti ili pomagati programerima u provjeri pametnih ugovora. Autonomni agenti pak mogu koristiti blockchain za sitna automatizirana plaćanja ili pristup digitalnim uslugama.

Za običnog korisnika prije svega može biti važna jednostavnost. Ako AI može sigurno objasniti što se događa pri transakciji, usporediti dostupne mogućnosti i upozoriti na potencijalnu pogrešku, može znatno smanjiti prepreke ulasku u svijet digitalne imovine.

Najzanimljivija upotreba AI-ja tako ne mora biti špekulacija kriptovalutama. To može biti upravo činjenica da će složena tehnologija za običnog čovjeka postati mnogo manje vidljiva.

Gdje povezivanje AI-ja i financija može zakazati

Najveća prednost AI-ja ujedno je izvor njezina najvećeg rizika. Sustav može brzo procijeniti situaciju i automatski reagirati. Ako se procjena, međutim, pokaže pogrešnom, jednako brzo može izvršiti pogrešnu operaciju.

Veliki jezični modeli mogu davati uvjerljive, ali činjenično netočne odgovore. U financijskom okruženju takva pogreška može imati mnogo ozbiljnije posljedice nego pri običnom traženju informacija.

Kod blockchain transakcija problem je još izraženiji jer je mnoge operacije teško poništiti. AI agent s preširokim ovlastima može, primjerice, poslati sredstva na pogrešnu adresu ili upotrijebiti pogrešan pametni ugovor.

Dodatni problem je zaštita privatnosti. Kvalitetan financijski asistent treba pristup financijskim podacima. Zato je važno znati tko podatke obrađuje, gdje su pohranjeni i mogu li se koristiti u druge svrhe.

S rastućom autonomijom AI-ja nastaje i složeno pitanje odgovornosti. Ako sustav izvrši pogrešnu transakciju, tko snosi posljedice? Korisnik koji mu je dao ovlasti? Programer? Financijska institucija? Pružatelj samog AI modela? Odgovori na takva pitanja bit će sve važniji.

Koliko kontrole bismo trebali prepustiti AI-ju

Osnovno načelo može biti jednostavno: što veće ovlasti sustav dobiva, to važniji moraju biti kontrolni mehanizmi.

Ako AI samo objašnjava financijski pojam, eventualna pogreška ima relativno ograničene posljedice. Ako može sama prenijeti tisuće eura, situacija je potpuno drukčija.

Zato mogu biti važni limiti maksimalnog iznosa, popis dopuštenih usluga, dodatna potvrda većih operacija ili mogućnost trenutačnog blokiranja pristupa. Korisnik bi također trebao znati smije li AI financijske podatke samo čitati ili ima pravo sredstva doista premještati.

Idealan cilj ne mora biti sustav koji dobiva apsolutnu kontrolu.

Mnogim ljudima mnogo korisnija može biti AI koja pripremi gotovo cijelu operaciju, objasni je i upozori na rizike, ali konačna odluka i dalje ostaje čovjeku.

Hoće li AI zamijeniti banke?

Vjerojatno je korisnije postaviti drugo pitanje: Kako će AI promijeniti banku koju već koristimo?

Sadašnji razvoj pokazuje prije svega integraciju AI-ja u postojeće financijske institucije. Banke je koriste za otkrivanje prijevara, analizu kreditnog rizika, kibernetičku sigurnost, usklađenost s regulatornim pravilima (compliance) ili korisničku službu.

Banka budućnosti tako i dalje može raditi s fiat valutama, odobravati kredite i djelovati u okviru reguliranog financijskog sustava. Razlika može biti u tome kako klijent s njom komunicira.

Umjesto traženja prave stavke u izborniku čovjek može, primjerice, reći: „Želim poslati 500 eura svojoj kćeri i ne želim plaćati nepotrebno visoku naknadu.“ AI će utvrditi dostupne mogućnosti, objasniti razlike i pripremiti operaciju.

Čovjek je samo provjeri i potvrdi.

Hoće li kriptovalute zbog AI-ja zamijeniti fiat valute?

Ni ovdje nema razloga očekivati jednostavan scenarij.

AI agent tehnički može koristiti euro na bankovnom računu jednako kao i stablecoin u blockchain novčaniku, ako ima odgovarajući pristup objema sustavima.

Vjerojatnije stoga može biti postojanje nekoliko paralelnih putova. Neke će se operacije odvijati putem bankovne infrastrukture i fiat valute, a druge putem blockchain mreža i stablecoina.

Korisnik pritom ne mora uvijek znati koju infrastrukturu njegova aplikacija koristi. Presudni mogu biti brzina, cijena, sigurnost, dostupnost i regulatorno okruženje.

Upravo time može postupno nestajati dio granice između „klasičnih“ i „kripto“ financija. Za korisnika može biti važnija sama usluga nego tehnologija koja radi ispod nje.

Kako može izgledati financijska AI budućnosti

Zamislimo malu tvrtku koja koristi nekoliko digitalnih usluga. Njezin AI agent može provjeravati račune, uspoređivati troškove cloud usluga, kupovati računalnu snagu samo kada je doista potrebna, plaćati API-je i upozoravati vlasnika na neuobičajene transakcije.

Dio operacija može se odvijati putem klasičnog bankovnog računa. Neka sitna digitalna plaćanja možda je jednostavnije podmiriti stablecoinom. Pametni ugovor u međuvremenu može paziti da agent ne premaši maksimalni dnevni budžet.

Čovjek ostaje vlasnik sredstava i postavlja pravila. AI rješava rutinske operacije.

Takav model može biti realniji od zamisli da će umjetna inteligencija jednoga dana potpuno preuzeti financije. Ne radi se nužno o uklanjanju čovjeka iz sustava. Prije o promjeni njegove uloge – od izvršitelja svakog pojedinog koraka do osobe koja postavlja pravila i kontrolira važne odluke.

Zaključak

Umjetna inteligencija vjerojatno neće promijeniti samo kriptovalute. Već danas mijenja i klasično bankarstvo. Banke je koriste za otkrivanje prijevara, analizu rizika ili usluživanje klijenata, dok u blockchain okruženju nastaju prvi sustavi u kojima AI agenti mogu koristiti novčanike, pametne ugovore ili stablecoine. Granica između tradicionalnih i decentraliziranih financija tako može postupno postajati sve manje izražena.

Najveća prilika AI-ja leži u tome što može analizirati i automatizirati složene financijske sustave te ih potencijalno učiniti dostupnima širem krugu ljudi. Najveći rizik, međutim, proizlazi iz istog svojstva: ako sustavu dopustimo ne samo da savjetuje, nego i da djeluje, njegova pogreška može imati stvarne financijske posljedice. Deepfakeovi, prijevare, pogrešni podaci, nepredvidljivi modeli ili prevelika koncentracija kontrole stoga će biti jednako važne teme kao brzina i udobnost.

Budućnost tako možda neće biti pitanje „AI, banke ili kriptovalute?“. Važnije će biti kako će se te tehnologije povezati. Bankovni račun, blockchain novčanik, stablecoin i AI agent jednoga bi dana mogli funkcionirati jedni uz druge unutar jedne usluge. A ključno pitanje neće biti samo što umjetna inteligencija može učiniti. Trebat će i precizno odrediti što smije raditi s našim novcem – a što više ne.

Ovaj tekst služi isključivo u informativne i edukativne svrhe i ne predstavlja investicijsko savjetovanje. Kriptoimovina je volatilna i moguće je izgubiti cijeli uloženi iznos.