Kada netko prvi put kupi kriptovalute, obično u aplikaciji vidi samo broj. Primjerice, određeni iznos u Bitcoinu, Ethereumu ili nekoj drugoj kriptovaluti. Na prvi pogled sve djeluje vrlo slično internetskom bankarstvu: otvorite aplikaciju, prijavite se i vidite svoje stanje.

Upravo se tu pojavljuje jedna od najčešćih zabluda početnika. Mnogi misle da su kriptovalute pohranjene izravno u aplikaciji, telefonu ili računalu.

U stvarnosti nije tako. Kriptovalute nisu fizički pohranjene ni na jednom uređaju. Nisu ni datoteka koja se nalazi u nekoj mapi na računalu. Postoje kao zapis na blockchainu. Tko njima može raspolagati ne određuje sama aplikacija, nego pristup kriptografskim ključevima.

Zato je važno razumjeti razliku između burze, mjenjačnice, računa kod pružatelja usluge, vlastitog novčanika i hardverskog novčanika.

Početnici se u tome često teško snalaze. Netko kaže da ima kriptovalute „na burzi". Drugi kaže da ih ima „u novčaniku". Treći vidi stanje u aplikaciji i pretpostavlja da sve ima pod potpunom kontrolom.

Ključno pitanje, međutim, nije samo: gdje vidim svoje kriptovalute?

Ispravno pitanje glasi: tko ima ključeve?

Kriptovalute nisu u aplikaciji

Kod uobičajenog novca, primjerice eura, navikli smo otvoriti bankovnu aplikaciju i vidjeti stanje na računu. To stanje, međutim, nije svežanj novčanica pohranjen u sefu samo za nas. Riječ je o računovodstvenom zapisu u bankovnom sustavu.

Kod kriptovaluta je situacija drukčija, iako prosječnom korisniku na prvi pogled može izgledati slično. Otvorite aplikaciju i vidite vrijednost svojeg portfelja. To ipak ne znači da su kriptovalute pohranjene izravno u toj aplikaciji.

Kriptovalute funkcioniraju na blockchainu. Pojednostavljeno, blockchain možemo zamisliti kao javnu knjigu u kojoj su zapisane transakcije i stanja pojedinih adresa. Ako posjedujete Bitcoin, Ethereum ili neku drugu kriptovalutu, to ne znači da se taj coin nalazi u vašem telefonu. Znači da na blockchainu postoji zapis kojim se može raspolagati uz pomoć odgovarajućeg privatnog ključa.

Aplikacija vam samo omogućuje upravljanje stanjem. Može prikazivati račun kod pružatelja usluge ili služiti kao alat za upravljanje vlastitim ključevima.

To je ključna razlika.

Ako, primjerice, telefonom snimite fotografiju, ona se pohranjuje u memoriju uređaja i doista postoji kao datoteka na telefonu. Kod kriptovaluta to ne funkcionira tako. One nisu fizički prisutne u uređaju niti su pohranjene u mapi. Nisu datoteka koju možete kopirati s telefona na USB memoriju.

Stručnije rečeno, kriptovalute su povezane s adresama na blockchainu, a za njihov prijenos potreban je odgovarajući privatni ključ. Blockchain omogućuje provjeru stanja povezanog s određenom adresom. Novčanik zatim služi kao alat koji omogućuje sigurno upravljanje tim ključevima.

Isto vrijedi i za hardverski novčanik. Ni u njemu kriptovalute nisu fizički pohranjene. Hardverski novčanik prije svega štiti privatne ključeve, odnosno pristup mogućnosti prijenosa kriptovaluta.

Javni ključ, privatni ključ i adresa

Kako bismo razumjeli gdje se kriptovalute zapravo nalaze, potrebno je objasniti tri osnovna pojma: javnu adresu, javni ključ i privatni ključ.

Javnu adresu možemo usporediti s brojem bankovnog računa. Možete je poslati drugoj osobi kako bi vam na nju poslala kriptovalutu. Sama po sebi, međutim, ne omogućuje raspolaganje kriptovalutama.

Privatni ključ osjetljiv je podatak koji omogućuje potpisivanje transakcija. Tko ima privatni ključ, može poslati kriptovalute s određene adrese. Zato ga treba čuvati na sigurnom i ne smije se dijeliti ni s kim.

Pojednostavljeno:

Blockchain pokazuje gdje se kriptovalute nalaze.

Javna adresa služi za primanje kriptovaluta.

Privatni ključ omogućuje prijenos kriptovaluta.

Novčanik pomaže upravljati tim ključevima.

Odavde potječe poznata izreka:

„Not your keys, not your coins."

Na hrvatskom bismo je mogli prevesti kao:

„Ako ključevi nisu vaši, ni kriptovalute zapravo nisu vaše."

Ta izreka ne znači da je svako držanje kriptovaluta kod pružatelja usluge automatski pogrešno. Ona samo znači da treba razlikovati praktičan korisnički račun od izravne kontrole nad vlastitim ključevima.

Što je burza?

Burza kriptovaluta platforma je na kojoj se kriptovalute kupuju i prodaju. Korisnici mogu trgovati između tradicionalnih valuta, poput eura ili dolara, i kriptovaluta, kao i između različitih kriptovaluta.

Burze često nude brojne funkcije. Na njima se nalaze grafikoni, trgovački parovi, povijest trgovanja, napredni nalozi i mogućnost aktivnog trgovanja. Iskusnijim korisnicima burza može biti koristan alat. Početniku, međutim, njezino okruženje može biti složeno i nepregledno.

Ako na burzi kupite kriptovalutu i ondje je ostavite, uglavnom je ne držite na isti način kao da je imate u vlastitom novčaniku. Na računu vidite stanje, ali za tehničko čuvanje kriptovaluta brine se burza.

To znači da se oslanjate na određenog pružatelja. Oslanjate se na njegovu sigurnost, pravila, interne sustave, dostupnost usluge i sposobnost da vam omogući raspolaganje kriptovalutama.

Takav model može biti praktičan. Korisnik ne mora sam čuvati privatne ključeve, upravljati seed frazom ili postavljati vlastiti novčanik. S druge strane, nema jednaku razinu izravne kontrole.

Burza je stoga ponajprije prikladna kao mjesto za trgovanje. Nije nužno idealno dugoročno mjesto čuvanja za svakog korisnika. Odluka ovisi o iznosu, iskustvu, povjerenju u pružatelja i spremnosti na preuzimanje vlastite odgovornosti.

Što je mjenjačnica?

Mjenjačnica kriptovaluta uglavnom služi jednostavnijoj kupnji i prodaji kriptovaluta. U usporedbi s burzom, postupak je obično izravniji. Korisnik unese koliko želi kupiti ili prodati, usluga prikaže tečaj i obradi transakciju.

Mjenjačnica je često prikladnija za prosječnog korisnika koji se ne želi baviti trgovačkim grafikonima, knjigama naloga ili aktivnim trgovanjem. Cilj joj je pojednostaviti ulazak u svijet kriptovaluta.

I ovdje je važno razlikovati što se događa nakon kupnje.

Kriptovalute mogu ostati kod pružatelja usluge. U tom slučaju korisnik vidi stanje u aplikaciji ili na računu, a pružatelj se brine o tehničkom čuvanju i upravljanju.

Kriptovalute se mogu poslati i u korisnikov vlastiti novčanik. Tada korisnik dobiva veću kontrolu, ali preuzima i veću odgovornost.

Razlika se, dakle, ne svodi samo na to kupujemo li preko burze ili mjenjačnice. Važnije je pitanje ostaju li kriptovalute kod pružatelja ili ih držimo u vlastitom novčaniku.

Račun kod pružatelja usluge

Mnogi započinju tako da otvore račun kod pružatelja kriptousluga, kupe kriptovalute i prate ih u aplikaciji. Za početnika je to često najjednostavnija mogućnost.

Prednost je praktičnost. Korisnik se prijavljuje e-mail adresom, lozinkom i po potrebi dvofaktorskom autentifikacijom te vidi svoj portfelj. Ne mora odmah razumjeti seed frazu, privatne ključeve ili tehničke pojedinosti blockchaina.

Takav način ipak znači da korisnik vjeruje pružatelju. Ako se kriptovalute vode u okviru računa kod usluge, korisnik obično nema izravan pristup privatnim ključevima. Pružatelj brine o tehničkom čuvanju imovine, a korisnik kod njega ima korisnički račun.

To ne mora biti automatski loše. Za dio korisnika praktičnost, jednostavnost i korisnička podrška važniji su od potpune tehničke samostalnosti.

Važno je, međutim, znati da je riječ o drukčijem modelu od vlastitog novčanika.

Korisnik kod pružatelja dobiva jednostavniji pristup, ali se ujedno oslanja na treću stranu. Ako pružatelj ima tehnički problem, privremeno ograniči isplate, blokira račun zbog sigurnosne provjere ili se suoči s regulatornim ili financijskim problemom, korisnik možda neće imati potpunu kontrolu nad situacijom.

To ne znači da su skrbničke usluge loše. Znači da treba razumjeti koji se model koristi.

Skrbnički i neskrbnički novčanik

Jedna od najvažnijih podjela u svijetu kriptovaluta razlika je između skrbničkog i neskrbničkog novčanika.

Skrbnički novčanik znači da privatnim ključevima upravlja treća strana. To je najčešće burza, mjenjačnica ili drugi pružatelj kriptousluga. Korisnik se prijavljuje na svoj račun, a pružatelj za njega obavlja tehničko upravljanje.

Neskrbnički novčanik znači da privatne ključeve drži sam korisnik. Pružatelj, burza ili druga treća strana nema izravnu kontrolu nad njegovim ključevima. Korisnik ima veću samostalnost, ali snosi i veću odgovornost.

Glavna razlika stoga nije u tome koristite li lijepu aplikaciju ili složen uređaj. Ključno je tko kontrolira privatne ključeve. Kraken u svojim edukativnim sadržajima tu razliku opisuje upravo kroz pitanje kontrole nad privatnim ključevima: kod skrbničkih novčanika njima upravlja treća strana, dok kod neskrbničkih novčanika kontrolu ima korisnik.

To je temeljno načelo koje bi trebao poznavati svatko tko koristi kriptovalute.

Prednosti i ograničenja čuvanja kod pružatelja

Držanje kriptovaluta kod pružatelja može biti praktično za početnika. Korisnik ima jednostavno sučelje, korisničku podršku i često mogućnost obnove pristupa računu na način sličan uobičajenim internetskim uslugama.

To je velika prednost osobito za ljude koji se ne žele odmah baviti tehničkim pojedinostima vlastitog novčanika.

Istodobno se korisnik oslanja na treću stranu. Ta strana upravlja ključevima, određuje pravila usluge i može biti vezana regulatornim zahtjevima, sigurnosnim provjerama ili internim postupcima.

Kod skrbničkih usluga mogu se dogoditi različite situacije. Pružatelj može privremeno ograničiti isplate. Račun može biti blokiran zbog provjere. Usluga se može suočiti s hakerskim napadom, nesolventnošću, tehničkim prekidom ili promjenom pravila.

Zato čuvanje kod pružatelja treba promatrati kao kompromis.

S jedne strane praktičnost.

S druge strane niža razina izravne kontrole.

Kraken u svojoj usporedbi navodi da skrbnički novčanici početnicima mogu biti praktičniji, ali korisnike istodobno izlažu rizicima povezanima s trećom stranom, kao što su sigurnosni incidenti, nesolventnost, regulatorne intervencije ili promjene usluge.

Vlastiti novčanik

Vlastiti novčanik znači da korisnik sam drži podatke za pristup svojim kriptovalutama, a ne burza, mjenjačnica ili neka druga treća strana.

Time dobiva veću kontrolu. Može slati kriptovalute bez odobrenja pružatelja. Ne ovisi o jednom računu ili jednoj platformi i ima izravan odnos s mrežom kriptovalute.

Istodobno, međutim, preuzima odgovornost.

Ako izgubi seed frazu, nitko mu je ne može obnoviti. Ako kriptovalute pošalje na pogrešnu adresu, transakciju obično nije moguće poništiti. Ako nasjedne prevarantu i unese seed frazu na lažnu internetsku stranicu, može izgubiti kriptovalute.

Vlastiti novčanik zato nije samo tehnički alat. On predstavlja promjenu odgovornosti.

Kod banke ili pružatelja usluge dio odgovornosti snosi institucija. Kod vlastitog novčanika veći dio odgovornosti izravno snosi korisnik.

Mnogima je to neuobičajeno. Kriptovalute omogućuju veću financijsku samostalnost, ali ta samostalnost nije bez zahtjeva. Potrebni su osnovno znanje, disciplina i oprez.

Softverski novčanik

Softverski novčanik aplikacija je na telefonu, računalu ili u internetskom pregledniku. Praktičan je, brz i lako dostupan.

Može biti prikladan za manje iznose, svakodnevnu uporabu ili prvo upoznavanje s vlastitim upravljanjem kriptovalutama. Korisnik izradi novčanik, zapiše seed frazu te može primati ili slati kriptovalute.

Nedostatak je to što softverski novčanik radi u okruženju koje može biti ranjivo. Telefon ili računalo mogu biti zaraženi zlonamjernim softverom. Korisnik može preuzeti lažnu aplikaciju, kliknuti na prijevarnu poveznicu ili unijeti seed frazu na stranicu koja se predstavlja kao službena podrška.

Zato je potrebno poštovati osnovna sigurnosna pravila.

Nikada ne fotografirajte seed frazu.

Nikada ne šaljite seed frazu e-poštom.

Nikada ne pohranjujte seed frazu u oblaku.

Nikada ne unosite seed frazu na nepoznatoj internetskoj stranici.

Nikada ne otkrivajte seed frazu navodnoj korisničkoj podršci.

Softverski novčanik može biti dobar početak, ali za dugoročno držanje većih iznosa vrijedi razmotriti višu razinu sigurnosti.

Hardverski novčanik

Hardverski novčanik fizički je uređaj namijenjen upravljanju kriptografskim ključevima. Njegova glavna svrha nije „pohraniti kriptovalute unutar uređaja", nego zaštititi privatne ključeve izvan uobičajenog internetskog okruženja.

To je važno jer su uobičajeno računalo ili telefon povezani s internetom, koriste brojne aplikacije i mogu biti ranjivi na zlonamjerni softver. Hardverski novčanik pomaže smanjiti rizik tako što osjetljive ključeve drži odvojene od online okruženja.

Jedan od najpoznatijih primjera je češka tvrtka Trezor. Iza brenda Trezor stoji praška tvrtka SatoshiLabs, koja je prema vlastitim materijalima 2014. godine izradila Trezor Model One, predstavljen kao prvi hardverski novčanik na svijetu.

Hardverski novčanik obično radi tako da transakciju pripremite u aplikaciji, ali je potvrđujete izravno na uređaju. Na zaslonu uređaja provjerite adresu, iznos i ostale podatke. Tek nakon toga fizički potvrđujete transakciju.

Svrha tog postupka jest da privatni ključ ne napusti uređaj. Trezor u svojim edukativnim sadržajima objašnjava da hardverski novčanik privatni ključ čuva izvan mreže i omogućuje interakciju s blockchainom bez izlaganja privatnog ključa internetu.

To ipak ne znači da hardverski novčanik uklanja sve rizike.

I dalje je najvažnije sigurno postupanje sa seed frazom. Ako je korisnik fotografira, pohrani u oblaku ili unese na lažnoj internetskoj stranici, hardverski novčanik možda ga neće moći zaštititi.

Hardverski novčanik znatno pomaže u zaštiti, ali ne može spasiti korisnika koji sam otkrije glavnu sigurnosnu kopiju svojeg novčanika.

Što je seed fraza?

Seed fraza, koja se naziva i recovery seed ili fraza za oporavak, skup je riječi koji služi kao sigurnosna kopija kriptonovčanika. Najčešće se sastoji od 12 ili 24 riječi u točno određenom redoslijedu.

Te riječi nisu obična lozinka. One su ključ za obnovu cijelog novčanika.

Ako vam se pokvari telefon, izgubite hardverski novčanik ili kupite novi uređaj, pomoću seed fraze možete obnoviti novčanik. Ako seed frazu dobije netko drugi, i ta osoba može obnoviti vaš novčanik.

Zato se seed frazu nikada ne smije olako shvatiti.

Kod obične lozinke često postoji mogućnost obnove. Kliknete na „zaboravljena lozinka", primite e-poruku i postavite novu. Kod vlastitog kriptonovčanika to ne funkcionira tako.

Ako izgubite seed frazu i istodobno izgubite pristup novčaniku, pristup kriptovalutama može biti nepovratno izgubljen.

Ako seed frazu dobije druga osoba, posljedice mogu biti jednako ozbiljne.

Seed fraza zato je jedan od najvažnijih podataka u cijelom svijetu kriptovaluta.

Vidim stanje u aplikaciji. Znači li to da doista posjedujem kriptovalute?

To je jedno od najčešćih pitanja.

Odgovor glasi: ovisi o tome u kojoj aplikaciji vidite stanje.

Ako je riječ o aplikaciji pružatelja, primjerice burze ili mjenjačnice, vjerojatno vidite stanje koje se vodi na vašem korisničkom računu. Pružatelj za vas osigurava tehničko čuvanje kriptovaluta. To je slično računu kod financijske institucije: vi imate pristup usluzi, ali privatnim ključevima obično ne upravljate izravno.

Ako je riječ o vlastitom novčaniku za koji seed frazu imate samo vi, situacija je drukčija. U tom slučaju imate izravnu kontrolu nad ključevima koji omogućuju prijenos kriptovaluta.

Razlika stoga nije u samoj aplikaciji. Razlika je u tome tko kontrolira ključeve.

Vidjeti stanje ne znači automatski imati potpunu kontrolu.

Praktičnost i odgovornost

Kod kriptovaluta treba razlikovati praktičnost od odgovornosti.

Držanje kriptovaluta kod pružatelja praktičnije je. Korisnik ima korisničku podršku, jednostavniji pristup, pregledno sučelje i često mogućnost obnove pristupa računu. Za početnika ili manje iznose to može biti praktično rješenje.

Vlastiti novčanik omogućuje veću kontrolu. Korisnik manje ovisi o jednom pružatelju i ima izravan pristup svojim kriptovalutama. Istodobno snosi veću odgovornost za sigurnost.

Ne postoji jedno univerzalno ispravno rješenje za sve.

Netko cijeni jednostavnost usluge i ne želi se odmah baviti tehničkim pojedinostima. Drugi želi imati kriptovalute pod vlastitom kontrolom i spreman je naučiti koristiti novčanik, seed frazu i sigurnosne postupke.

Važno je znati koji model koristimo i koji su rizici s njime povezani.

Praktičan primjer

Zamislimo tri različita korisnika.

Prvi korisnik kupi Bitcoin preko pružatelja i ostavi ga na svojem računu. Otvori aplikaciju, vidi stanje i kasnije može prodati ili poslati kriptovalutu. To je jednostavno i praktično, ali korisnik se oslanja na pružatelja usluge.

Drugi korisnik kupi Bitcoin i pošalje ga u mobilni novčanik. Ima vlastitu seed frazu i veću kontrolu. Mora, međutim, sigurno čuvati sigurnosnu kopiju, zaštititi telefon i biti oprezan pri svakoj transakciji.

Treći korisnik dugoročno drži Bitcoin u hardverskom novčaniku. Privatni ključevi odvojeni su od uobičajenog online okruženja. Takav način može biti prikladan za dugoročno držanje većih iznosa. Korisnik ipak mora vrlo pažljivo čuvati seed frazu i razumjeti što radi.

Sve tri mogućnosti mogu imati smisla.

Razlika je u razini praktičnosti, kontrole i odgovornosti.

Najčešće zablude

Prva zabluda jest da su kriptovalute pohranjene izravno u aplikaciji. U stvarnosti su zapisane na blockchainu, a aplikacija samo omogućuje upravljanje njima.

Druga zabluda jest da svaka aplikacija predstavlja vlastiti novčanik. To ne mora biti tako. Neke aplikacije prikazuju račun kod pružatelja, dok druge doista upravljaju korisnikovim vlastitim ključevima.

Treća zabluda jest podcjenjivanje seed fraze. Mnogi početnici smatraju je običnom lozinkom. U stvarnosti je to glavna sigurnosna kopija novčanika.

Četvrta zabluda jest uvjerenje da hardverski novčanik uklanja sve rizike. Hardverski novčanik povećava sigurnost, ali ne štiti od neopreznosti korisnika.

Peta zabluda jest pretpostavka da se pogrešno poslana transakcija kriptovaluta može jednostavno vratiti. Kod većine blockchain transakcija to nije moguće.

Šesta zabluda jest uvjerenje da „vidim stanje" automatski znači „imam potpunu kontrolu". Kod kriptovaluta uvijek treba pitati tko drži ključeve.

Kako o tome razmišljati jednostavno

Početniku može biti korisno podijeliti načine upravljanja kriptovalutama na tri razine.

Prva razina je račun kod pružatelja. Jednostavan je, praktičan i prikladan za prvo upoznavanje. Korisnik ipak obično ne drži vlastite ključeve.

Druga razina je vlastiti softverski novčanik. Korisnik ima veću kontrolu, ali mora znati sigurno postupati sa seed frazom.

Treća razina je hardverski novčanik. Najprikladniji je za dugoročno držanje i veće iznose. Nudi višu razinu sigurnosti, ali i dalje zahtijeva odgovorno postupanje.

Osnovno pitanje stoga nije samo:

Gdje vidim svoje kriptovalute?

Ispravnije pitanje glasi:

Tko ima ključeve?

Ako ključeve drži pružatelj, oslanjate se na njegovu uslugu. Ako ih držite sami, imate veću kontrolu, ali i veću odgovornost.

Zašto je to važno

Kriptovalute su nastale, među ostalim, kako bi ljudima omogućile upravljanje digitalnom vrijednošću bez potrebe da se oslanjaju isključivo na središnju vlast. To je jedna od njihovih najvećih inovacija.

Ta mogućnost ipak donosi i novu vrstu odgovornosti.

U klasičnom financijskom sustavu navikli smo da pogreške često rješavaju banka, korisnička podrška ili platna institucija. Kod kriptovaluta to ne funkcionira uvijek tako. Ako držite vlastite ključeve, u određenoj mjeri postajete sami svoja banka.

To može biti prednost, ali samo ako razumijete osnovna sigurnosna pravila.

Zato je razumijevanje razlike između burze, mjenjačnice i novčanika jedan od najvažnijih koraka u svijetu kriptovaluta.

Zaključak

Kriptovalute nisu pohranjene u mobilnom telefonu, računalu niti izravno u hardverskom novčaniku. Zapisane su na blockchainu. Tko njima može raspolagati određuje pristup kriptografskim ključevima.

Burza je mjesto za trgovanje. Mjenjačnica pojednostavljuje kupnju i prodaju. Račun kod pružatelja nudi praktičnost, ali znači oslanjanje na treću stranu. Vlastiti novčanik daje veću kontrolu, ali zahtijeva veću odgovornost. Hardverski novčanik, primjerice proizvod češke tvrtke Trezor, može biti prikladno rješenje za sigurnije dugoročno držanje kriptovaluta.

Najvažnija razlika nije u tome vidite li stanje u aplikaciji.

Važno je tko ima ključeve.

Ako kriptovalute drži pružatelj, imate praktičan pristup preko usluge. Ako držite vlastite ključeve, imate veću kontrolu nad kriptovalutama. S tom kontrolom ipak dolazi i odgovornost za sigurnost.

Razumijevanje te razlike temeljni je korak prema tome da kriptovalute ne koristimo samo kao broj u aplikaciji, nego da doista razumijemo kako funkcioniraju.